Jučer, na Sveti četvrtak, Aleksandar Zagorec – Aco (PETZL, BIM Sport) se popeo svoj prvi 8b – Helikopter v omaki u Pajkovoj strehi. Ujedno je to i prvi 8b za Kućan Marof, a vjerujemo ne i posljednji.
Bila je ovo samo potvrda Acinog napornog i predanog rada koji su nedavno prepoznali PETZL i BIM Sport te mu sponzorstvom olakšali daljnje penjačke uspjehe. Helikopter v omaki je počeo projektirati prije godinu dana i makar u nekim trenucima nije obećavalo, svi znamo da jednom kad Aco zapamti gibove i posloži noge niti jedan smjer mu nije ravan, a tako je bilo i ovoga puta. 😉
Pohvaliti ćemo Aleksandra i na njegovoj skromnosti jer nam je jednom prilikom priznao da nije siguran zaslužuje li baš on to sponzorstvo, ali mi znamo da itekako zaslužuje, ako ne zbog penjačkih uspjeha onda svakako radi trenerskih zasluga – vrijeme i trud koji ulaže u treniranje djece su neprocjenjivi!
Još jednom čestitke Aci na ovom usponu, čestitke PETZL-u i BIM Sport-u na odabiru Ace kao svog ambasadora i čestitke tvrtki Čorko d.o.o. koja već godinama proizvodi i izbacuje na tržište odlične nove penjače. 🙂
Jučer, na Sveti četvrtak, Igor Čorko – Deda se “prošetao” kroz smjer Leon – 8b, Pajkova streha (Osp).
Prije nešto više od mjesec dana mu je to uspjelo i u smjeru Working class hero – 8b (Pajkova streha), kojeg je u istom danu popeo i Škalec. Originalna ocjena ovog smjera je 8b+, ali dečki su se složili da je uz kneepad-ove i novu betu u detalju ipak realnija 8b ocjena.
Vrijedni su ovo usponi, ali samo još jedni u nizu smjerova odrađenih u sklopu priprema za Igorov veliki projekt: “Brahm 2025.”. Za one koji ne znaju, Igor je popeo većinu smjerova u Anića kuku (Paklenica) i jedina dva smjera koja nije slobodno popeo su Spomin i Brahm. U Spominu je već bio i linija ga jednostavno nije impresionirala te se odlučio maksimalno posvetiti Brahmu. Držimo mu fige da uspije u svom naumu i na pogled popne Brahma s 55 godina. ?
Za nekoga Jurinog kalibra (2x8c) baš i nije vijest to što se popeo neki opskurni 7c+ od 2-3 spita u nekom poluzaboravljenom sektoru na Kalniku, ali ovdje je riječ o nečem sasvim drugom, jednoj posebnoj satisfakciji.
Bila je to za Juru jedna prekrasna avantura u Šumici, znao je da će kad tad završiti, ali duboko u sebi se nadao da će barem još malo potrajati. Tako je sa svim opskurnim smjerovima na lokalnim penjalištima. Ljudi takve smjerove uglavnom izbjegavaju, ali onaj tko se malo duže i ozbiljnije penje zna ih cijeniti.
Teško da netko može shvatiti zašto je svjetski putnik poput Jure (koji trenutno živi u Ljubljani, a par godina je živio i u Španjolskoj) odvojio 5-6 izleta za neki ”bezvezni” smjer na Kalniku, ali mi ga razumijemo i od srca mu želimo da ponovo pronađe sličan smjer i da s uspjehom potroši još više vremena na njega. Jer lijepo je kad te ide i kad brzo popneš smjer, a još ljepše kad ne ide i kad sve to malo potraje. 🙂
“Čovjek putuje svijetom u potrazi za onim što treba, a kada se vrati kući to i nađe.”
Tako nekako bi možda najbolje opisali naš (ili barem moj) doživljaj Mexica. Sedmero nas se otisnulo preko bare, a šaroliku ekipu su činili: Iva Božić, Inga Patarčić, Matea Puljić, Sunčica Hrašćanec, Boris Čujić, Igor Čorko i Siniša Škalec. Penjališta koja smo posjetili u dva tjedna našeg boravka su El Potrero Chico i El Salto, oba smještena u okolici grada Monterrey.
Od značajnijih uspona naših članova (Čorka i Škaleca) bi izdvojili uspon u smjeru El Sendero Luminoso – 7b+, 530m. O zahtjevnosti i ozbiljnosti smjera najviše govori činjenica da smo po prvi put u životu bili primorani uzeti opremu za prvu pomoć. Malo smo se nećkali što točno uzeti u smjer od silne opreme iz prve pomoći, ali Čorko (kao dugogodišnji vanjski suradnik pri HGSS-u) je donio konačnu odluku – labelo i wc-papir! To se pokazalo kao izuzetno dobra odluka, wc-papir je iskorišten u zadnji tren na polici usred smjera, a labelo na vrhu smjera prije photo session-a.
14.2.2023. Čorko (i Sunka): 3 stone place – 7a, 220m (6c+, 6c, 7a, 5b, 7a, 6b+); Škalec (i Čuja): World on fire – 7a+, 210m (5c, 6c, 7a+, 6c, 6b+, 6b, 6b, 6a+)
16.2.2023. Čorko i Škalec: El Sendero Luminoso – 7b+, 530m (7a+, 7b+, 7a+, 6c+, 7a+, 7a+, 7a, 7a+, 6c, 5b, 6c+, 7b, 6b+, 6a, 5a) – on sight/flash
Prije par godina je Čorko u Betkinom sektoru na Čikoli zabušio nastavak smjera Grenguar (7b+) i tada mu se gornja ploča činila preteška te je lagano odustao od smjera. U međuvremenu je smjer popet i ocijenjen s 8b (La Bura Bura), a Čorko kao pravi “plattenspieler” dobiva želju riješiti stari dug. Nakon par vikenda mu to i uspijeva, a isti dan ga penje i Škalec te obojica predlažu ocjenu 8a+/b. Od težih uspona u ovom sektoru ćemo spomenuti i Acekov uspon u smjeru Fly for a while – 7c/c+.
U sektoru Osoje na Čikoli dosta radno, zabušena su dva nova smjera i dva nastavka, a na slobodne uspone se nije dugo čekalo:
Čorko: Konstrakta – 7c+ (desno od smjera Vatanabe pa na isti štand), Zagorska diretisima – 7b (ulaz po smjeru “I like Croatia” pa ravno gore), I like Croatia – 7a+/b (postojeći štand je podignut za par spitova).
Škalec: Kinder pingvin – 7c+ (desno od smjera “The sun of Šibenik”).
Čorko je osim toga popeo i smjer Blitva u Maklowiczu – 8a te predlaže ocjenu 7c+.
Za prijaviti imamo i odlične uspone iz dragih nam peći, točnije Vranje peći i Mišje peči 🙂
Aco lagano čisti Vranju peć i uskoro bi mu moglo ponestati smjerova na ovom skrivenom dragulju Zagorja. Nakon nedavnog uspona u smjeru Huda čudovišta – 8a (jednom od zahtjevnijih smjerova Vranje peći), ovog puta upisuje i smjer Gorilko – 7c+.
U Mišjoj peči, Škalec penje svoj prošlogodišnji projekt Sreča vrtnice – 8b te u istom danu penje neugodni i često izbjegavani smjer Highlander – 8a+. Rijetki su ovakvi dani u penjačkoj karijeri kad se jednostavno sve poklopi i gravitacija napokon malo popusti, a ti letiš kroz svoj projekt u kojem si nebrojeno puta do sad padao. Sretan je onaj tko ih dočeka 😉
U povijesnom kutku ćemo se prisjetiti i ostalih odličnih uspona Hrvata u Mišjoj peči u jednom danu:
Ovog vikenda Igor Čorko – Deda je popeo svoj treći smjer ocjene 8c!
Radi se o smjeru Helikopter v pošasti – 8c u Pajkovoj strehi, koji je kombinacija smjerova Helikopter v omaki – 8b i Osapska pošast – 8c.
Nakon par godina projektiranja, ove nedjelje se Deda iz prvog pokušaja prošetao kroz smjer i time upisao svoj treći 8c, što je i ujedno i peti 8c za SPK Vertikal (Jurica Levatić x2). Valja napomenuti da je Deda pri projektiranju znao i po dva puta u danu popeti prvi dio smjera – Helikopter v omaki ocjene 8b (makar će on reći da je to 8a+, a na dan uspona kaže da mu se činilo kao 7c… ?).
Podsjetimo:
2015.g. Osapska pošast – 8c ( s 45 godina )
2020.g. Strelovod – 8c ( s 50 godina i 2 godine nakon frakture ruke i obje pete )
2022.g. Helikopter v pošasti – 8c ( s 52 godine )
Dokaz je to još jednom da upornost, volja i odricanje čine čuda u životu ili barem penjanju. Neka ovo bude inspiracija mlađim generacijama koje nikako da preuzmu štafetu, ali bez brige, nema žurbe, može Deda još neko vrijeme nositi štafetu ?.
Dodajmo ovome i vijest od prošlog vikenda kada je Čorko napravio prvo ponavljanje smjera Karabintim – 7b (točnije prvih pet dužina) koji se nalazi u desnom dijelu Anića kuka u Paklenici. Sve dužine je popeo na on-sight, osim četvrte i neugodne 7a+ dužine koju je popeo iz drugog pokušaja.
Karabintim se u gornjem dijelu spaja sa smjerom Brahm, a baš iz tog razloga se Igor odlučio ne popeti smjer do kraja i time sačuvati šansu da ostvari svoj dugogodišnji san – s 55 godina na on-sight popeti Brahma. Rešpekt! ?
Na ovogodišnjem maratonu sudjelovalo je 37 parova. Ukupno se popelo 1 170 smjerova (prošle godine 1 528), najteži uspon je i ove godine 7c (2021. Marko Rožman penje Starfucker), i to Crna Kraljica koju je popeo Petar Gojtanić.
Naši Vertikalovci su i ove godine stali na postolje u dvije kategorije; Jurica Levatić (s Marcom Francescom Ristićem) zauzeo je 2. mjesto u muškoj kategoriji s ukupno 3 955 bodova i 77 ispenjanih smjerova. Luka Kaličanin i Roko Labrović bili su 8.
U mješovitoj kategoriji Perica Levatić i Ana Pavić također su zauzeli 2. mjesto s 800 bodova i 25 ispenjanih smjerova. Odmah do njih na postolje su stali Nikola Šafarić i Ivanka Lenac s prikupljenih 725 bodova i 27 ispenjanih smjerova. Lana Hohnjec i Lovro Janžek bili su 9., Dina i Miljenko Kraljić 10., Lucija Savić (i Filip Morić) 12.
Jako nevrijeme koje nas je pogodilo u večernjim satima mnogima je poremetilo planove. Nakon jedno 3 sata pljuštanja i pokoju pivu u domu na Kalniku dio natjecatelja je nastavio penjati i skupljati +10 noćnih bodova. Stijena k’o da nije niš’ padalo!
Smjer se nalazi u Rimskom prolazu i kombinacija je smjerova Rainbow Warrior i Veronika, a od tuda i naziv Duga Veronika. Spit koji povezuje ta dva smjera je davno zabušio Marko Rožman, a ja sam ga sasvim slučajno uočio ni ne znajući za postojanje moguće kombinacije.
Ocjena smjera je za sada 7c+/8a i čeka prve ponavljače da zaokruže ocjenu. Nadam se zaokruživanju na 8a jer drugi najbolji sektor na Kalniku – Rimski prolaz (prvi je vjerojatno Drugi zub) zaslužuje barem jednu 8-icu 🙂
Za sve one željne “FA”-ova (first ascent) tu su još: Mimijev projekt na sektoru Kuda idu divlje svinje, dva smjera na Dry tooling sektoru u Vražjem vrtu, lijevi ulaz u Crnu kraljicu u Rimskom prolazu… i ako znate za još koji javite mi.
Ne smijemo zaboraviti na možda najveću poslasticu Kalnika – prečka Gom Jabbar– 8b u Rimskom prolazu koja još uvijek čeka na prvo ponavljanje!