Radi se, naravno, o Sari Vurušić i smjeru Prste lomim, živci mi krvare – 8a.
Riječ je o specifičnom smjeru iz često izbjegavane trilogije (Rumpel, Prste lomim, Oxa) legendarnog Marka Rožmana, kojem se, ovim putem, još jednom zahvaljujemo na toj ostavštini. Smjer je kratak, a detalj u prvih par spitova i traži čelične prste, baš onako kako Sara to voli. 😊 Najbolji opis smjera mu je samo ime…
Nije ovaj uspon nikakvo iznenađenje, zadnjih par izleta je bila izuzetno blizu da popne smjer, ali nikako da do toga dođe. S projektiranjem smjera je započela prošle jeseni, iz čiste znatiželje, da vidi zašto su se neki mučili s njim 2-3 godine. 🙂 Na kraju joj je za uspješan uspon trebalo 15-ak izleta, a kao zanimljivost ćemo izdvojiti da je znala i po 6 puta u danu ući u smjer, čista ludost. Valja nadodati da su prije uspješnog uspona planski odrađene pripreme na Majci Gredi (Markezina greda), slučajnost ili ne, vi prosudite…
A što se tiče samog uspona, možemo samo reći da se upornost još jednom pokazala kao ključ uspjeha u penjanju. Petak ujutro, jedina šansa prije vikenda u Paklenici, ide se na dva-tri sata, sve ili ništa. Kiša je padala zadnjih par dana, smjer je na suncu, nije već 10 dana probala smjer… ali volja je tu. Treći pokušaj u danu se pokazao kao dobitni, tamo gdje je već nebrojeno puta pala, na izlazu iz detalja, sada je ušla u “zonu” i jednostavno se prošetala kroz smjer. Lijep je to osjećaj, pomalo razočaravajuć na momente, popeti smjer koji vas toliko muči i opsjeda s takvom lakoćom, kao da se predao. Ali tako je to u penjanju, nema puno filozofije, trebate se pojaviti na penjalištu i dati sve od sebe, svaki put, godinama. 😉
Čestitke Sari i želimo joj još puno dobrih uspona na Pokojcu i šire!
