Autor: Siniša Škalec (Page 1 of 3)

Proljeće u Anića kuku

Pa krenimo redom, još tamo krajem trećeg mjeseca smo Ivan Vitez – Ivek i ja (Siniša Škalec) slobodno popeli smjer Posejdon – 7a u Anića kuku. U smjeru su nam se pridružili Marko Kalčić – Arkanđel i Marko Buljan – Bubi tako da nam je bilo zabavno prilikom uspona, osim kad smo morali pričati i družiti se s njima. 🙂

Više o smjeru i njegovoj povijesti možete pročitati ovdje: https://www.facebook.com/story.php/?story_fbid=827777169348732&id=100063493692899&paipv=0&eav=AfZx35eI2BNuTOY4nQe0_SiDe9ZCHx2ab6-qTU8J7xpj67NMQ1Bqvz3DGDVMmDrHcfU&_rdr

Skica smjera preuzeta s Facebook stranice “Croatia climbing guidebook”

U četvrtom mjesecu smo Marko Kalčić – Arkanđel i ja (Siniša Škalec) slobodno popeli smjer Rio – 7a+ u Anića kuku. Radi se o klasičnom smjeru čije su prve dvije dužine nepotrebno prespitane, u ovom slučaju i prezaspitane. U smjeru ima dosta klinova tako da nije potrebno nositi kladivo i klinove, set friendova (BD 0.3-2) bi trebao biti dovoljan. Što se tiče samog penjanja, mišljenja smo da je ovo jedan od boljih smjerova u Anića kuku i preporučujemo ga svima koji žele izbjeći gužvu i okušati se u nekom od klasičnih smjerova.

Smjer Rio, 6c dužina i 6a+ nakon nje
Naši najgori strahovi su se obistinili, poderali smo hlače u smjeru…

Ubacit ćemo ovdje i informaciju da je gornji dio smjera Cvrčev stup u Anića kuku preklinan, zamijenjeni su stari klinovi, a svi štandovi su sad uređeni (2-3 klina). Također su uklonjeni novi spitovi iz prve polovice 6c dužine tako da sada možete nesmetano uživati u smjeru. 🙂

Dotrajali klinovi iz smjera Cvrčev stup

I za kraj, jedno prvo slobodno ponavljanje, barem po našim saznanjima. Igor Čorko – Deda i ja (Siniša Škalec) smo slobodno popeli smjer Quo vadis – 7a u Stupu Anića kuka. Prvi vikend smo išli “škicnuti” smjer i vidjeti može li se slobodno popeti, dodali smo nešto klinova i uredili štandove. Ovog vikenda smo se vratili u smjer s namjerom da ga slobodno popnemo i u tome uspjeli, dodali smo još koji klin i počistili liniju smjera tako da je sad spreman za prve ponavljače. Smjer je u originalu ocijenjen 6a/A3, a naš prijedlog ocjena po dužinama je sljedeći: 6c, 6a, 5, 7a, 6c, 5. Smjer smo popeli do spoja s Bridom za veliki čekić (kao na skici) i od tamo apsajlali po Levoj Tržiški. U smjer nije potrebno nositi kladivo i klinove, preporučamo set friendova BD 0.3-2, a u detaljnoj dužini dobro dođe i BD Camalot serije C3 – veličina 1 (crveni).

Skica smjera Quo vadis i okolnih smjerova
Deda u detaljnoj dužini, oduševljen činjenicom da smo dva vikenda potrošili na “7a smjer”, a i to je upitno 🙂

Dan prije našeg uspona, u kanjonu NP Paklenica, održao se Penjački maraton povodom tradicionalnog Međunarodnog susreta penjača PAKLENICA 2024. Čestitke svim natjecateljima, a posebice našim članovima Lei Novak i Aleksandru Zagorcu (PETZL, Bim Sport) na osvojenom trećem mjestu u mješovitim parovima.

Kraljica Pokojca potvrđuje titulu!

Radi se, naravno, o Sari Vurušić i smjeru Prste lomim, živci mi krvare – 8a.

Riječ je o specifičnom smjeru iz često izbjegavane trilogije (Rumpel, Prste lomim, Oxa) legendarnog Marka Rožmana, kojem se, ovim putem, još jednom zahvaljujemo na toj ostavštini. Smjer je kratak, a detalj u prvih par spitova i traži čelične prste, baš onako kako Sara to voli. 😊 Najbolji opis smjera mu je samo ime…

Detalj smjera, s kojim nije imala problema

Nije ovaj uspon nikakvo iznenađenje, zadnjih par izleta je bila izuzetno blizu da popne smjer, ali nikako da do toga dođe. S projektiranjem smjera je započela prošle jeseni, iz čiste znatiželje, da vidi zašto su se neki mučili s njim 2-3 godine. 🙂 Na kraju joj je za uspješan uspon trebalo 15-ak izleta, a kao zanimljivost ćemo izdvojiti da je znala i po 6 puta u danu ući u smjer, čista ludost. Valja nadodati da su prije uspješnog uspona planski odrađene pripreme na Majci Gredi (Markezina greda), slučajnost ili ne, vi prosudite…

Izlaz iz detalja, s kojim je imala problema 🙂

A što se tiče samog uspona, možemo samo reći da se upornost još jednom pokazala kao ključ uspjeha u penjanju. Petak ujutro, jedina šansa prije vikenda u Paklenici, ide se na dva-tri sata, sve ili ništa. Kiša je padala zadnjih par dana, smjer je na suncu, nije već 10 dana probala smjer… ali volja je tu. Treći pokušaj u danu se pokazao kao dobitni, tamo gdje je već nebrojeno puta pala, na izlazu iz detalja, sada je ušla u “zonu” i jednostavno se prošetala kroz smjer. Lijep je to osjećaj, pomalo razočaravajuć na momente, popeti smjer koji vas toliko muči i opsjeda s takvom lakoćom, kao da se predao. Ali tako je to u penjanju, nema puno filozofije, trebate se pojaviti na penjalištu i dati sve od sebe, svaki put, godinama. 😉

Čestitke Sari i želimo joj još puno dobrih uspona na Pokojcu i šire!

Kombinacija brojki i slova

Neki dan se javlja Nikola Šafarić – Niksa (popularno znan i kao Šaf ili Doktor), popeo je smjer Udaljeni horizonti na Pokojcu i ne zna koju ocjenu da upiše. Problem je to koji muči većinu iskrenih penjača, ali rješenje je vrlo jednostavno – upišite nižu ocjenu. Neki će reći preseravanje ili egotrip, ali mi preferiramo naziv Golden standard.

Od srca čestitamo Niksi na usponu i podržavamo ga bez obzira za koju ocjenu se odlučio, ipak je to samo kombinacija brojki i slova. 😉

Niksa ispod smjera, nesvjestan problema i nedoumica koje ga očekuju nakon uspona

U rubrici Crtice iz povijesti ponedjeljkom prisjetit ćemo se i prvog uspona u smjeru Udaljeni horizonti. Bilo je to prije točno 30 godina, a prvi ga je popeo Boris Čujić – Čuja. I dok se danas dvoumimo između 7a+ i 7b ocjene za smjer, Boris je te davne 1994. godine smjer ocijenio sa 7a!

Niksa i Udaljeni horizonti

Spomenut ćemo ovim putem i Niksinog trenera Domagoja Ivankovića – Domača, koji se ne zamara ocjenama već jednostavno uživa u procesu projektiranja smjera Khevenhiller. Domač je sad već iskusio sve čari dugoročnog projektiranja i trenutno je u fazi kada potajno ne želi popeti smjer. Dobro nam je poznat taj osjećaj i suosjećamo s njim, uživaj dok traje jer bit će ti žao kad ga popneš. 🙂

Domač u propitkivanju samoga sebe prije ulaska u smjer

Oxa

Znali smo se onako iz viđenja i po pričama drugih, možda bi u prolazu izmijenili poglede, ali ništa ozbiljno. A onda je došao i taj dan, službeno smo se upoznali prije nešto više od dvije godine i naša veza je potrajala sve do jučer, nažalost.

Oxa – tri slova, četiri rupe, pet metara, 40 izleta, 100 pokušaja…to su ukratko te dvije i pol godine. E da, i jedan sloper! Ali bilo je lijepo, ne žalim ni za čim, nadam se da ću još koji put naići na sličan smjer. Moram priznati da zavidim onima koji penju svoj projekt duže od deset godina, a pritom nikad ne izgube motivaciju.

Mislio sam u detalje opisati cijeli proces, ali možda bolje da to ostane između nas. Mogu samo spomenuti da su mi trebala 2-3 izleta da uopće otkrijem kako ući u smjer, a o najoštrijoj mono rupici bolje da niti ne započinjem…

Ukoliko ste dovoljno mentalno jaki i želite iskusiti sve čari Oxe, predlažem da ne gledate ovaj video. Doživljaj je nepotpun ukoliko vam netko drugi otkrije gibove.

Svađa u Mišjoj peči

Četvrtak. Sve je počelo mirno i idilično, Škalec je popeo Lahko noč, Irena8b i već lagano počeo pripremati novce da počasti s pivama, ali uto dolazi Čorko s adutom u rukavu – popeo je Mr. Big hand – 8b+. Škalecu ne preostaje ništa drugo nego da proba nadoknaditi to, te penje Chiquitu – 8a iz druge. I tu nastaje svađa, tko će platiti pivu – jedna od najvažnijih stvari nakon dobrog uspona. Nakon žustre rasprave Čorko zaključuje: “Ne bu meni niko pive plaćal, ja častim!”. I tako bi…

Aco (Petzl, BIM Sport) je ovog puta pametno izbjegao svađu, ali poručuje da sljedeći put on časti.

Čorko i Škalec u Mišjoj peči

Niva – 7b, Klek

Još jednom sam bio brži i pobijedio u utrci na Kleku – uzaludnoj utrci između onih koji prespitavaju stare klasične smjerove i onih koji ih pokušavaju slobodno popeti u izvornom obliku. ?

Skica smjera iz planinarskog doma na Kleku

Ovu subotu sam se zaputio na Klek s Goranom Glumcem (AOM) s namjerom da slobodno popnemo smjer Niva u južnoj stijeni Kleka. Boris Čujić, Darko Dular i Vladimir Paušić su slobodno popeli sve dužine osim detaljne, a Dalibor Vlatković – Dugi i Darko Dular su bili blizu da oslobode detaljnu dužinu, nažalost, Darko je u međuvremenu nesretno poginuo, a Dugi izgubio motivaciju i partnera… Meni je uspjelo u drugom pokušaju slobodno popeti detaljnu dužinu te je ovo moj prijedlog ocjena: Niva, Klek (5a, 6c, 6a, 6b+, 7b, 6b, 4a).

Članak iz arhive Borisa Čujića

Ostao sam ugodno iznenađen kvalitetom linije i smatram da je to jedan od boljih smjerova na Kleku. Smjer je prepun klinova, a na nekim mjestima ih je gotovo nemoguće sve ukopčati, za svaki slučaj možete uzeti 3-4 frienda veličine 0.3 – 0.75.

Druga dužina
Čišćenje detaljne dužine
Skica smjera

Siniša Škalec

“Izletio spit iz stijene usred penjanja”

Alarmantna poruka s penjališta Golobove pečine koju smo prije par tjedana dobili od skupine mlađih penjača iz Zagreba. Zabrinjavajuća situacija koja može biti po život opasna i koju ne viđamo često. Odmah smo se detaljnije raspitali o nemilom događaju i saznali da nikakav spit nije ispao već da se odvrtila matica i da je ispala pločica… O bože, sva sreća da su samo *nesposobni i neuki kao i većina penjača i da nije ništa ozbiljnije.

Uvrijedili ste se i pronašli u rečenici iznad, odlično, onda je ovo upravo tekst za vas!

Dakle, najbolje da prvo započnemo s pravilnom terminologijom i riješimo problem onih koji su samo neuki:

Da ne ulazimo previše u detalje, iz stijene viri spit (vama je vidljiv samo dio s navojem), na njega se stavi pločica, zatim šajbica i na kraju matica koja se u većini slučajeva zategne ključem 17. S vremenom se ta matica može razlabaviti i ukoliko se ne primijeti na vrijeme i ne zategne ponovno, matica može ispasti zajedno sa šajbicom i pločicom. Ukoliko dođe do toga, trebate samo pokupiti materijal s poda i vratiti ga u prvobitno stanje (spit, pločica, šajbica, matica, ključ 17).

Ali što ako sam nesposoban i ne mogu to vratiti na stijenu? E, onda je najbolje da uvijek imaš ključ 17 sa sobom i svaki put kad primijetiš da je matica malo labava, uzmeš taj ključ 17 i zategneš ju preventivno.

Nevjerojatni ključ 17 koji je tako rijetko viđen na penjalištima

Osim onih koji su nesposobni i neuki, tu su i oni koji misle da to jednostavno nije njihov posao i da će netko drugi to napraviti umjesto njih. Vas možemo samo potapšati po ramenu, namignuti vam i reći: “Bravo!”.

Cijela ova priča ipak ima donekle sretan kraj jer se u Golobovima pojavio Super Deda i prilikom penjanja vratio pločicu, šajbicu i maticu te dodao još jednu maticu – nevjerojatno, svaka čast!

I vježbaj!

*Autor teksta nije imao namjeru uvrijediti dotične penjače i uzeti su kao primjer na kojem želimo educirati širu penjačku zajednicu. Još jednom im se zahvaljujemo što su nas obavijestili o situaciji u Golobovim pečinama.

Stavovi i mišljenje autora teksta (Siniša Škalec) ne odražavaju stavove i mišljenje SPK Vertikal.

Otvorenje sezone u Dolomitima

I to, bome, jedno od boljih!

Za produženi vikend su se Čorko i Škalec uputili u Dolomite, točnije na prijevoj Passo Giau, s namjerom da popnu smjer C’est plus facile – 8a u stijeni Nuvolau. Pošto je stijena na suncu do 13-14h, a toplinski val je očito došao i do hladnih Dolomita, ipak se odlučuju za malo lakši smjer desnije u istoj stijeni. Smjer nepoznatog imena (N.N.) po ocjenama izgleda ovako: 6c, 6b+, 8a, 7a, 7b. Uobičajena praksa je da se prvi dan probaju teže dužine pa nakon dana odmora ili sljedeći vikend smjer popne slobodno u cijelosti, ali dečki su shvatili da je život prekratak i da nemaju vremena za takve gluposti – Čorko penje 8a iz drugog pokušaja, a Škalec na flash!

Čorko na apsajlu kroz 8a dužinu

Nakon dana odmora, odlučuju se za smjer Mururoa (7a+, 7a+, 7a+, 7b, 7a+, 6c, 6b) u stijeni Torre di Mezzaluna. Područje u kojem se nalazi ova stijena se zove Vallaccia i jedno je od ljepših mjesta u Dolomitima. Autor smjera je Rolando Larcher – pametnome dosta! Dečki su jednostavno oduševljeni etikom i stilom bušenja gore navedenog autora, dužine od 30-35m imaju 6-7 spitova. Ovog puta Čorko prolazi sve iz prve, a Škalec je morao ponoviti prvu dužinu – kaže da je bio smrznut ujutro, a zapravo se usr’o. 🙂

Smjer Mururoa, sva sreća da bolje penju nego šta fotografiraju…

Za kraj se odlučuju posjetiti sportsko penjalište Malga Ciapela gdje Škalec penje 7a+ i 7c na ‘sajt’, a Čorko upisuje jednu pivu i 2dcl vina – treba malo uživati i u odmoru.

« Older posts

© 2024 SPK Vertikal