Tridesetogodišnji s trideset!

Siniša Škalec, Vertikalovac z Zagreba, je nedavno okrenul tridesetu pa je i prikladno da je prvi slobodno popel smjer Tridesetogodišnji, 120 metarni 8a na Kleku. Popričali smo kak je krenul u penjanje dugih smjerova i kak je to izgledalo u srijedu, 2. 9. 2020., u pratnji iskusnog zihrača Dede.

Foto: Luka Tambača

Koji prvi dugi smjer si popel i kad je to bilo?

Ne sjećam se baš prvog, ali prvi ozbiljniji smjer je bio Mosoraški u Anića kuku 2005.g (ja sam tad imao 14 godina). Penjao sam s tatom i tad smo kroz smjer nosili planinarske cipele u ruksaku, a uspon je trajao od jutra do mraka 🙂

S tatom si znači i krenuo penjati?

Još odmalena smo sestra i ja planinarili s roditeljima pa je to sve tak nekak i krenulo. Tata je 2002.g završio sportsko penjačku školu, a godinu dana nakon njega i ja. Prvih par godina sam penjao s njim, nakon toga sam u srednjoj školi imao druge interese i otprilike od 2014.g. penjem malo ozbiljnije.

Kaj ti je najinteresantnije kod dugih smjerova ili zanimljivije u usporedbi sa sportakima?

Dugi smjerovi su kompleksniji, a samim time i zanimljiviji. Natjeraju te da se potrudiš više nego što bi nekad htio. Pred kraj smjera si uglavnom umoran, žedan, hvataju te grčevi, ali moraš dalje ako hoćeš popeti smjer. A svakako je zanimljivije kad netko obavlja nuždu metar od tebe 🙂

Di ti je najlijepše bilo penjat duge smjerove do sad? Koja ti je najteža ocjena?

Anića kuk, Dolomiti, Korzika, Amerika…

Najteži smjer koji sam popeo u velikoj stijeni je Agricantus – 8a u Anića kuku i evo sad Tridesetogodišnji.

Kolko si toga popel u Anića kuku?

Dosta toga… Bio sam na dobrom putu da popnem sve, ali onda se Krajnc popeo Spomin i malo mi pomrsio planove 🙂 Ostalo mi je još 5-6 smjerova i par klasičnih.

Kak si čul za Tridesetogodišnji?

Tu i tamo me uhvati neka želja da odem na Klek i probam slobodno popeti neku staru tehniku. Ove godine sam otišao pogledati Tridesetogodišnji i izgledalo je obečavajuće. Prvi put smo prošli samo kroz donju dužinu, a par dana kasnije sam se vratio solo da preklinam i uredim smjer. Nakon toga mi je trebalo još šest odlazaka na Klek da dešifriram i slobodno popnem smjer.

Preklinal si smjer. Zakaj si odlučil zamjeniti klinove, a ne prespitati smjer?

Jer nije bilo potrebe za spitanjem, prva dužina ima vjerojatno 25 međuosiguranja u svojih 28-30m. Smjer je tako popet prije 40 godina i takav treba i ostati. Mislim da spitovima nije mjesto na Kleku, dovoljno ih je već u Paklenici… A kod uređenja takvih smjerova mislim da je nabolje pravilo klin za klin, spit za spit (ako uopće ima potrebe za spitovima).

Koja je razlika u penjanju na klinove u usporedbi sa spitovima? Jeste koristili još koja međuosiguranja?

Nikakva, osim šta ti klin ponekad ostane u ruci 🙂 Uglavnom su te stare tehnike napucane s klinovima i lakše je proći kroz njih nego neki naspitani smjer s većim razmacima (posebno zanimljiv je recimo 7c/c+ u Bubamari u Anića kuku). Nakon što prođeš par puta kroz smjer i znaš gdje je što onda više ne misliš ni na razmake ni stare klinove, bitno ti je samo da ga popneš. U smjeru su potrebni čokovi i friendovi.

Kakvi su vam bili uvjeti sad?

Na dan uspona je temperatura pala za 10-15 stupnjeva i vrijeme je napokon bilo idealno. Prijašnji pokušaji su bili po vrućini i tad se sve činilo teže. Do tad nisam ni prvu ni treću dužinu popeo slobodno…

Nekaj se snimalo. Kad se more očekivati filmić?

Sljedeći ponedjeljak taman između Ondre i Mellow-a 🙂 Ne znam točno, ali nadam se uskoro.

Koji je sljedeći projekt?

Sljedeći projekti su u Paklenici, prvo Zenit pa onda nešto teže.

Eto, čestitke i svaka čast na usponu Škalec! Sretno u Anića kuku i javi ak treba zamijeniti zihrača 😉 Živeli!

Komentiraj