Napisala Sunčica Hrašćanec
Velikoj većini hrvatskih alpinista imena smjerova poput Camiloto Pelliser, Vint ani do, Akut, Via Italia ’61, Phantom der Zinne, One Rauch, Non ci resta che piangere, Smer Norčkov, Obraz Sfinge ili Nevidna preobrazba ne znače ništa posebno. Negdje ste možda načuli da postoje takvi smjerovi i da ih penju neki profesionalni penjači, ali većina ne bi znala ni njihovu ocjenu, ni dužinu, ni u kojoj se od legendarnih stijena nalaze.
Ove smjerove ne penješ da bi nekoga zadivio. Nije to Everest pa da svi uzdišu kad kažeš da si bio na vrhu. Ove uspone, osim alpinističkih geekova, u Hrvatskoj poznaje jedino ekipa okupljena oko Čorka, koji ih je jedini od Hrvata sve popeo slobodno. Prve od njih još prije tridesetak godina.
Bila sam prisutna kada mu je jedna od slovenskih legendi rekla: „Čorko, ti bi sa svojim usponima bez problema ušao u slovensku alpinističku reprezentaciju.“
A u slovenskoj alpinističkoj reprezentaciji itekako cijene ovakve uspone. Pogotovo kada ih ispenje osoba koja, iako trenira poput profesionalca, ipak nema nikakve veze s profesionalizmom.
Penjanje je i njemu, kao i svim ostalim Hrvatima, jedino trošak. Nema tu ni zarade ni slave. Da bi mogao preživjeti i nastaviti penjati, moraš raditi „normalan“ posao.
No tu je i ono neopisivo nešto što nas dubinski ispunjava i čisti. Zato stalno, ponovno i ponovno, idemo u stijenu – težu ili lakšu, kako god.
Ako i niste čuli za smjerove koje je ispenjao, ipak ste čuli za Čorka. Hiperaktivac koji nikad ne staje: ili je u nekom projektu, ili buši nešto novo, ili je pronašao neki novi trening, ili neku novu mladu nadu kojoj nesebično daje savjete, ili je otkrio neku novu stijenu negdje po svijetu u koju svakako treba otići – čim prije.
Tako ga u nekom trenu potpuno obuzela Ajdovska deklica i smjer imena „Nevidna preobrazba“, čiji su autori Ines Papert i Luka Lindič. Lindič ga je prvi slobodno popeo 2022. godine, a do sada ga je ponovilo tek nekoliko slovenskih penjača.
Lindič smjeru nije želio dati ocjenu jer je naglasak htio staviti na njegovu estetiku, a ne na težinu. No ponavljači su ga ipak ocijenili, i to po dužinama: 4a, 8a+, 7c, 7b+/c, 7b, 7a, 6a+.
Prije uspješnog slobodnog uspona Čorko je smjer projektirao dvaput – jednom s Markom Marasovićem iz Starigrada i jednom s varaždinskom deklicom Leom Novak, koja mu se pridružila i pri završnom usponu. Lea je jedna u nizu mladih, perspektivnih varaždinskih penjačica i penjača koje je Čorko zarazio ljubavlju prema velikim stijenama, a o njezinim ćemo usponima sigurno još pisati.
Više o Ajdovskoj deklici i usponu Luke Lindiča:
Ajdovska deklica – Luka Lindič
Bravo, Deda!
