Golobove pečine, donedavno secret spot, nude specifično penjanje i relativno podnošljive uvjete za ove ljetne vrućine. Aco i Čorko se odlučuju za smjer Hooker i suprotno imenu, smjer ne daje tako lako. 🙂
Čorko na izlazu iz detalja
Detalj smjera je odmah na ulazu, a gornji dio smjera je ocjene 7b/b+. I ovdje dolazi do klasičnog sraza generacija – Aco par puta prolazi ulazni detalj, ali pada u gornjem “laganom” dijelu, a Čorko nikako da prođe ulazni detalj. Usprkos tome, Aco uspijeva prije Čorka popeti smjer, a par izleta nakon ga i Čorko rješava (ipak je Deda stara škola i jednom kad se prođe detalj se ne pada pod štandom…).
Čestitke dečkima, a tu je i video Čorkovog uspona:
Prošli vikend smo Čorko i ja slobodno popeli smjer Via Calispera – 7c+/8a, 200m (6c, 7b, 7b+/c, 7c+/8a, 6b, 2). Smjer se nalazi u stijeni Torre Dusso, sat i pol hoda od prijevoja Passo Giau.
Via Calispera
U smjeru smo već bili par vikenda prije kad smo uspjeli na on-sight/flash popeti prve tri dužine, ali smo zapeli u četvrtoj i tehnički zahtjevnoj (7c+/8a) dužini.
Škalec u detaljnoj 7c+/8a dužini
Ovog vikenda smo zamijenili startne pozicije i bez padova uspjevamo doći pod najtežu dužinu. Čorko prvi ulazi, postavlja komplete i ponavlja gibove. Meni uspjeva iz prve slobodno proći kroz 7c+/8a, a odmah nakon mene i Čorko slobodno prolazi kroz najtežu dužinu. Ostatak smjera je formalnost i ubrzo smo na parkingu gdje nas dočekuju Sunčica i Luka sa zasluženim pivama.
Jedna klasična s vrha
Smjer je pospitan, ali onako kako to samo Massimo da Pozzo zna i može napraviti. Znamo da zbog toga ovaj uspon nije ni blizu nekim nepospitanim klasicima u Alpama, ali trudimo se 😉
Igor, križ i Tofana – fotke su nam banana
Uzimamo dan odmora i nakon delikatnog i tehničkog penjanja u Via Calisperi odlučujemo odmoriti noge u stropovima sportskog penjališta Landro Höhlen. Dan završavamo umorni i bolnih podlaktica i bicepsa, a rezime na kraju dana je:
Još pred koji mjesec sam se smijao i prepričavao kako je Jura (koji je tad već živio u Ljubljani) potrošio vikend na “neku glupu eliminaciju” na Pokojcu ocjene 7b+, umjesto da je otišao na neko bolje penjalište u Sloveniji ili recimo Vranjaču. E, pa tako sam i ja sad bio spreman odgoditi odlazak u Dolomite radi “nekog glupog smjera” na Terihaju.
Opasno ružan, ružno opasan – 8a, Terihaj
Radi se o smjeru “Opasno ružan, ružno opasan”, neki će reći – ime govori sve, ali ja sam mišljenja da ne postoji ružan smjer. Smjer je prvi popeo Marko Rožman (davne 2003.g.) i od tad je bilo par ponavljanja, ali cijelo vrijeme je tu bio neki misterij oko prave linije smjera. Rožman se više ne sjeća kako je popeo smjer, ostali jesu ili nisu penjali malo desnije, u međuvremenu su pukli neki grifovi i postali bolji… Uglavnom, za vrijeme korone je pospitana desna varijanta tog smjera i ocijenjena sa 7b/b+.
Smjer sam probao u par navrata prijašnjih godina, ali nisam imao rješenje, barem ne u direktnoj varijanti. Cijeli taj misterij oko smjera i činjenica da još uvijek nisam popeo smjer na nekom od svojih lokalnih penjališta me cijelo vrijeme kopkala. Prošli tjedan smo sasvim slučajno završili na Terihaju i napokon sam uspio posložiti gibove u smjeru. Nisam ga uspio popeti tad, a ni za vikend (dan nakon svadbe) pa smo morali doći još jednom.
Utorak je bio planiran za odlazak u Dolomite, ali ja sam morao popeti ili barem probati popeti smjer. Ukratko, u nekom trenutku je počela kiša, ja umoran, a prst načet i krvav od prijašnjih pokušaja, ali ipak na kraju uspijevam popeti smjer. Možemo u Dolomite! 🙂
Mala cijena za takvu smjerčinu! 🙂
I naravno, neki će sad reći da je to eliminacija i da se smjer penje najlakšom linijom, ali cijeli Terihaj je jedna velika eliminacija i iz svakog smjera možeš kopčati spitove susjednih smjerova. Za mene je ovo direktna linija, a ostali neka penju kako ih volja 😉
