Autor: Siniša Škalec (Page 1 of 3)

Luka Kaličanin, sin renomiranog hrvatskog golfera Žarka Kaličanina, popeo je u ponedjeljak svoj prvi 8a – Malu sirenu na Pokojcu. Iako svoj prvi 8a nije popeo na Kalniku kako se to od njega očekivalo, razloga za slavlje u obitelji Kaličanin nije manjkalo.

Luki je za uspješan uspon trebalo devet dolazaka i puno volje te neortodoksnih taktika poput penjanja po mraku, kako bi se izbjegle nesnosne vrućine. Kao što smo već pisali, proces projektiranja zna biti mentalno naporan pa je tako Luka skoro odustao nakon šest dolazaka, na svu sreću sabrao se i nakon puno plastike i septoplastike napokon prodisao i popeo smjer. Djelomično zaslužni za uspon su i Maik (koji se također popeo Malu sirenu) i Kuco koji su mu bili podrška čak i u kasnim noćnim satima.

O cijelom procesu je Luka snimio kratki film koji će premijerno biti prikazan večeras u dvorani Spk Vertikala, a moći ćete ga pogledati i na sljedećem linku: https://youtu.be/AvJPoV843Fo

Bravo dečki i samo tako nastavite!

Započelo je prije godinu dana i završilo jučer, dan prije rođendana, poklon koji svaki penjač priželjkuje.

Glavni akter priče je Domagoj Ivanković – Trener koji si je za rođendan poklonio smjer Khevenhiller – 7c/c+. Jedna klasična penjačka priča koja nikad ne dosadi i uvijek smo sretni kad se ovako završi.

Počelo je sasvim opušteno i napredak je bio vidljiv iz izleta u izlet, smjer je skoro popeo krajem prošlog ljeta, ali onda kreće nizbrdo. U nekom trenutku čak i odustaje od smjera, ali na proljeće se vraća s novom motivacijom i formom te nakon par padova pod štandom uspijeva popeti smjer – bez puno drame i s lakoćom, baš kako i priliči takvom jednom procesu. I sve to između treninga s Kajom!

Sretan rođendan Treneru i čestitke na usponu!

Možda cijele ove priče ne bi ni bilo bez prisutnosti, usudili bi se reći, jednog od najboljih zihrača s ovih prostora – Luke Skorića. Iako fizički nije bio prisutan prilikom uspona, uspio je jučer cijeli proces privesti kraju, a nije mu bilo lako. U kuloarima se priča da je Trener uspio pasti na skoro svakom gibu u smjeru, a da ne pričamo koliko mu je puta Luka morao svojim pričama i pitanjima skrenuti misli i izvući ga iz pakla propitkivanja…

Čestitke i hvala Luki (i svim ostalim zihračima ovoga svijeta) na dobro odrađenom poslu, nije to za svakoga.

Vruće vijesti stižu nam iz Čikole, točnije sa sektora Sige, gdje je Ivanka Lenac – Ika popela svoj prvi smjer ocjene 7a – Krešin.

Nakon odličnih pokušaja u smjeru Sedmo nebo na Pokojcu, Ika uzima pauzu od projektiranja i odlazi s Leom na Čikolu – izuzetna odluka i školski primjer dobrog tempiranja forme! Čiste glave i u formi života, Krešin smjer jednostavno nije imao šanse pred Ikom.

Iako svoj prvi 7a nije popela na lokalnom i voljenom Pokojcu, mislimo da nema za čime žaliti i da ćemo uskoro pisati i o tom usponu. 😉

Uspješna je na Čikoli bila i Lea koja je redala 6-ice te klasik sektora Sige – Zlatna žila, 7a+.

Bravo cure i samo tako naprijed!

DEMANTI

Ispričavamo se ovim putem što smo u tekstu “Kombinacija brojki i slova” pogrešno naveli čitatelje do zaključka da Domač trenira Niksu. Naime, Domagoj Ivanković – Domač, koji još uvijek nije popeo Khevenhillera, nije Niksin trener već mu je to samo jedan od nadimaka.

Pa krenimo redom, još tamo krajem trećeg mjeseca smo Ivan Vitez – Ivek i ja (Siniša Škalec) slobodno popeli smjer Posejdon – 7a u Anića kuku. U smjeru su nam se pridružili Marko Kalčić – Arkanđel i Marko Buljan – Bubi tako da nam je bilo zabavno prilikom uspona, osim kad smo morali pričati i družiti se s njima. 🙂

Više o smjeru i njegovoj povijesti možete pročitati ovdje: https://www.facebook.com/story.php/?story_fbid=827777169348732&id=100063493692899&paipv=0&eav=AfZx35eI2BNuTOY4nQe0_SiDe9ZCHx2ab6-qTU8J7xpj67NMQ1Bqvz3DGDVMmDrHcfU&_rdr

U četvrtom mjesecu smo Marko Kalčić – Arkanđel i ja (Siniša Škalec) slobodno popeli smjer Rio – 7a+ u Anića kuku. Radi se o klasičnom smjeru čije su prve dvije dužine nepotrebno prespitane, u ovom slučaju i prezaspitane. U smjeru ima dosta klinova tako da nije potrebno nositi kladivo i klinove, set friendova (BD 0.3-2) bi trebao biti dovoljan. Što se tiče samog penjanja, mišljenja smo da je ovo jedan od boljih smjerova u Anića kuku i preporučujemo ga svima koji žele izbjeći gužvu i okušati se u nekom od klasičnih smjerova.

Ubacit ćemo ovdje i informaciju da je gornji dio smjera Cvrčev stup u Anića kuku preklinan, zamijenjeni su stari klinovi, a svi štandovi su sad uređeni (2-3 klina). Također su uklonjeni novi spitovi iz prve polovice 6c dužine tako da sada možete nesmetano uživati u smjeru. 🙂

I za kraj, jedno prvo slobodno ponavljanje, barem po našim saznanjima. Igor Čorko – Deda i ja (Siniša Škalec) smo slobodno popeli smjer Quo vadis – 7a u Stupu Anića kuka. Prvi vikend smo išli “škicnuti” smjer i vidjeti može li se slobodno popeti, dodali smo nešto klinova i uredili štandove. Ovog vikenda smo se vratili u smjer s namjerom da ga slobodno popnemo i u tome uspjeli, dodali smo još koji klin i počistili liniju smjera tako da je sad spreman za prve ponavljače. Smjer je u originalu ocijenjen 6a/A3, a naš prijedlog ocjena po dužinama je sljedeći: 6c, 6a, 5, 7a, 6c, 5. Smjer smo popeli do spoja s Bridom za veliki čekić (kao na skici) i od tamo apsajlali po Levoj Tržiški. U smjer nije potrebno nositi kladivo i klinove, preporučamo set friendova BD 0.3-2, a u detaljnoj dužini dobro dođe i BD Camalot serije C3 – veličina 1 (crveni).

Dan prije našeg uspona, u kanjonu NP Paklenica, održao se Penjački maraton povodom tradicionalnog Međunarodnog susreta penjača PAKLENICA 2024. Čestitke svim natjecateljima, a posebice našim članovima Lei Novak i Aleksandru Zagorcu (PETZL, Bim Sport) na osvojenom trećem mjestu u mješovitim parovima.

Radi se, naravno, o Sari Vurušić i smjeru Prste lomim, živci mi krvare – 8a.

Riječ je o specifičnom smjeru iz često izbjegavane trilogije (Rumpel, Prste lomim, Oxa) legendarnog Marka Rožmana, kojem se, ovim putem, još jednom zahvaljujemo na toj ostavštini. Smjer je kratak, a detalj u prvih par spitova i traži čelične prste, baš onako kako Sara to voli. 😊 Najbolji opis smjera mu je samo ime…

Nije ovaj uspon nikakvo iznenađenje, zadnjih par izleta je bila izuzetno blizu da popne smjer, ali nikako da do toga dođe. S projektiranjem smjera je započela prošle jeseni, iz čiste znatiželje, da vidi zašto su se neki mučili s njim 2-3 godine. 🙂 Na kraju joj je za uspješan uspon trebalo 15-ak izleta, a kao zanimljivost ćemo izdvojiti da je znala i po 6 puta u danu ući u smjer, čista ludost. Valja nadodati da su prije uspješnog uspona planski odrađene pripreme na Majci Gredi (Markezina greda), slučajnost ili ne, vi prosudite…

A što se tiče samog uspona, možemo samo reći da se upornost još jednom pokazala kao ključ uspjeha u penjanju. Petak ujutro, jedina šansa prije vikenda u Paklenici, ide se na dva-tri sata, sve ili ništa. Kiša je padala zadnjih par dana, smjer je na suncu, nije već 10 dana probala smjer… ali volja je tu. Treći pokušaj u danu se pokazao kao dobitni, tamo gdje je već nebrojeno puta pala, na izlazu iz detalja, sada je ušla u “zonu” i jednostavno se prošetala kroz smjer. Lijep je to osjećaj, pomalo razočaravajuć na momente, popeti smjer koji vas toliko muči i opsjeda s takvom lakoćom, kao da se predao. Ali tako je to u penjanju, nema puno filozofije, trebate se pojaviti na penjalištu i dati sve od sebe, svaki put, godinama. 😉

Čestitke Sari i želimo joj još puno dobrih uspona na Pokojcu i šire!

Neki dan se javlja Nikola Šafarić – Niksa (popularno znan i kao Šaf ili Doktor), popeo je smjer Udaljeni horizonti na Pokojcu i ne zna koju ocjenu da upiše. Problem je to koji muči većinu iskrenih penjača, ali rješenje je vrlo jednostavno – upišite nižu ocjenu. Neki će reći preseravanje ili egotrip, ali mi preferiramo naziv Golden standard.

Od srca čestitamo Niksi na usponu i podržavamo ga bez obzira za koju ocjenu se odlučio, ipak je to samo kombinacija brojki i slova. 😉

U rubrici Crtice iz povijesti ponedjeljkom prisjetit ćemo se i prvog uspona u smjeru Udaljeni horizonti. Bilo je to prije točno 30 godina, a prvi ga je popeo Boris Čujić – Čuja. I dok se danas dvoumimo između 7a+ i 7b ocjene za smjer, Boris je te davne 1994. godine smjer ocijenio sa 7a!

Spomenut ćemo ovim putem i Niksinog trenera Domagoja Ivankovića – Domača, koji se ne zamara ocjenama već jednostavno uživa u procesu projektiranja smjera Khevenhiller. Domač je sad već iskusio sve čari dugoročnog projektiranja i trenutno je u fazi kada potajno ne želi popeti smjer. Dobro nam je poznat taj osjećaj i suosjećamo s njim, uživaj dok traje jer bit će ti žao kad ga popneš. 🙂

Znali smo se onako iz viđenja i po pričama drugih, možda bi u prolazu izmijenili poglede, ali ništa ozbiljno. A onda je došao i taj dan, službeno smo se upoznali prije nešto više od dvije godine i naša veza je potrajala sve do jučer, nažalost.

Oxa – tri slova, četiri rupe, pet metara, 40 izleta, 100 pokušaja…to su ukratko te dvije i pol godine. E da, i jedan sloper! Ali bilo je lijepo, ne žalim ni za čim, nadam se da ću još koji put naići na sličan smjer. Moram priznati da zavidim onima koji penju svoj projekt duže od deset godina, a pritom nikad ne izgube motivaciju.

Mislio sam u detalje opisati cijeli proces, ali možda bolje da to ostane između nas. Mogu samo spomenuti da su mi trebala 2-3 izleta da uopće otkrijem kako ući u smjer, a o najoštrijoj mono rupici bolje da niti ne započinjem…

Ukoliko ste dovoljno mentalno jaki i želite iskusiti sve čari Oxe, predlažem da ne gledate ovaj video. Doživljaj je nepotpun ukoliko vam netko drugi otkrije gibove.

Četvrtak. Sve je počelo mirno i idilično, Škalec je popeo Lahko noč, Irena – 8b i već lagano počeo pripremati novce da počasti s pivama, ali uto dolazi Čorko s adutom u rukavu – popeo je Mr. Big hand – 8b+. Škalecu ne preostaje ništa drugo nego da proba nadoknaditi to, te penje Chiquitu – 8a iz druge. I tu nastaje svađa, tko će platiti pivu – jedna od najvažnijih stvari nakon dobrog uspona. Nakon žustre rasprave Čorko zaključuje: “Ne bu meni niko pive plaćal, ja častim!”. I tako bi…

Aco (Petzl, BIM Sport) je ovog puta pametno izbjegao svađu, ali poručuje da sljedeći put on časti.