Četvrtak. Sve je počelo mirno i idilično, Škalec je popeo Lahko noč, Irena – 8b i već lagano počeo pripremati novce da počasti s pivama, ali uto dolazi Čorko s adutom u rukavu – popeo je Mr. Big hand– 8b+. Škalecu ne preostaje ništa drugo nego da proba nadoknaditi to, te penje Chiquitu – 8a iz druge. I tu nastaje svađa, tko će platiti pivu – jedna od najvažnijih stvari nakon dobrog uspona. Nakon žustre rasprave Čorko zaključuje: “Ne bu meni niko pive plaćal, ja častim!”. I tako bi…
Aco (Petzl, BIM Sport) je ovog puta pametno izbjegao svađu, ali poručuje da sljedeći put on časti.
Još jednom sam bio brži i pobijedio u utrci na Kleku – uzaludnoj utrci između onih koji prespitavaju stare klasične smjerove i onih koji ih pokušavaju slobodno popeti u izvornom obliku. ?
Skica smjera iz planinarskog doma na Kleku
Ovu subotu sam se zaputio na Klek s Goranom Glumcem (AOM) s namjerom da slobodno popnemo smjer Niva u južnoj stijeni Kleka. Boris Čujić, Darko Dular i Vladimir Paušić su slobodno popeli sve dužine osim detaljne, a Dalibor Vlatković – Dugi i Darko Dular su bili blizu da oslobode detaljnu dužinu, nažalost, Darko je u međuvremenu nesretno poginuo, a Dugi izgubio motivaciju i partnera… Meni je uspjelo u drugom pokušaju slobodno popeti detaljnu dužinu te je ovo moj prijedlog ocjena: Niva, Klek (5a, 6c, 6a, 6b+, 7b, 6b, 4a).
Članak iz arhive Borisa Čujića
Ostao sam ugodno iznenađen kvalitetom linije i smatram da je to jedan od boljih smjerova na Kleku. Smjer je prepun klinova, a na nekim mjestima ih je gotovo nemoguće sve ukopčati, za svaki slučaj možete uzeti 3-4 frienda veličine 0.3 – 0.75.
Alarmantna poruka s penjališta Golobove pečine koju smo prije par tjedana dobili od skupine mlađih penjača iz Zagreba. Zabrinjavajuća situacija koja može biti po život opasna i koju ne viđamo često. Odmah smo se detaljnije raspitali o nemilom događaju i saznali da nikakav spit nije ispao već da se odvrtila matica i da je ispala pločica… O bože, sva sreća da su samo *nesposobni i neuki kao i većina penjača i da nije ništa ozbiljnije.
Uvrijedili ste se i pronašli u rečenici iznad, odlično, onda je ovo upravo tekst za vas!
Dakle, najbolje da prvo započnemo s pravilnom terminologijom i riješimo problem onih koji su samo neuki:
Da ne ulazimo previše u detalje, iz stijene viri spit (vama je vidljiv samo dio s navojem), na njega se stavi pločica, zatim šajbica i na kraju matica koja se u većini slučajeva zategne ključem 17. S vremenom se ta matica može razlabaviti i ukoliko se ne primijeti na vrijeme i ne zategne ponovno, matica može ispasti zajedno sa šajbicom i pločicom. Ukoliko dođe do toga, trebate samo pokupiti materijal s poda i vratiti ga u prvobitno stanje (spit, pločica, šajbica, matica, ključ 17).
Ali što ako sam nesposoban i ne mogu to vratiti na stijenu? E, onda je najbolje da uvijek imaš ključ 17 sa sobom i svaki put kad primijetiš da je matica malo labava, uzmeš taj ključ 17 i zategneš ju preventivno.
Nevjerojatni ključ 17 koji je tako rijetko viđen na penjalištima
Osim onih koji su nesposobni i neuki, tu su i oni koji misle da to jednostavno nije njihov posao i da će netko drugi to napraviti umjesto njih. Vas možemo samo potapšati po ramenu, namignuti vam i reći: “Bravo!”.
Cijela ova priča ipak ima donekle sretan kraj jer se u Golobovima pojavio Super Deda i prilikom penjanja vratio pločicu, šajbicu i maticu te dodao još jednu maticu – nevjerojatno, svaka čast!
I vježbaj!
*Autor teksta nije imao namjeru uvrijediti dotične penjače i uzeti su kao primjer na kojem želimo educirati širu penjačku zajednicu. Još jednom im se zahvaljujemo što su nas obavijestili o situaciji u Golobovim pečinama.
Stavovi i mišljenje autora teksta (Siniša Škalec) ne odražavaju stavove i mišljenje SPK Vertikal.
Za produženi vikend su se Čorko i Škalec uputili u Dolomite, točnije na prijevoj Passo Giau, s namjerom da popnu smjer C’est plus facile – 8a u stijeni Nuvolau. Pošto je stijena na suncu do 13-14h, a toplinski val je očito došao i do hladnih Dolomita, ipak se odlučuju za malo lakši smjer desnije u istoj stijeni. Smjer nepoznatog imena (N.N.) po ocjenama izgleda ovako: 6c, 6b+, 8a, 7a, 7b. Uobičajena praksa je da se prvi dan probaju teže dužine pa nakon dana odmora ili sljedeći vikend smjer popne slobodno u cijelosti, ali dečki su shvatili da je život prekratak i da nemaju vremena za takve gluposti – Čorko penje 8a iz drugog pokušaja, a Škalec na flash!
Čorko na apsajlu kroz 8a dužinu
Nakon dana odmora, odlučuju se za smjer Mururoa(7a+, 7a+, 7a+, 7b, 7a+, 6c, 6b) u stijeni Torre di Mezzaluna. Područje u kojem se nalazi ova stijena se zove Vallaccia i jedno je od ljepših mjesta u Dolomitima. Autor smjera je Rolando Larcher – pametnome dosta! Dečki su jednostavno oduševljeni etikom i stilom bušenja gore navedenog autora, dužine od 30-35m imaju 6-7 spitova. Ovog puta Čorko prolazi sve iz prve, a Škalec je morao ponoviti prvu dužinu – kaže da je bio smrznut ujutro, a zapravo se usr’o. 🙂
Smjer Mururoa, sva sreća da bolje penju nego šta fotografiraju…
Za kraj se odlučuju posjetiti sportsko penjalište Malga Ciapela gdje Škalec penje 7a+ i 7c na ‘sajt’, a Čorko upisuje jednu pivu i 2dcl vina – treba malo uživati i u odmoru.
Jučer, na Sveti četvrtak, Aleksandar Zagorec – Aco (PETZL, BIM Sport) se popeo svoj prvi 8b – Helikopter v omaki u Pajkovoj strehi. Ujedno je to i prvi 8b za Kućan Marof, a vjerujemo ne i posljednji.
Aco (PETZL, BIM Sport) u drugom dijelu smjera Helikopter v omaki
Bila je ovo samo potvrda Acinog napornog i predanog rada koji su nedavno prepoznali PETZL i BIM Sport te mu sponzorstvom olakšali daljnje penjačke uspjehe. Helikopter v omaki je počeo projektirati prije godinu dana i makar u nekim trenucima nije obećavalo, svi znamo da jednom kad Aco zapamti gibove i posloži noge niti jedan smjer mu nije ravan, a tako je bilo i ovoga puta. 😉
Pohvaliti ćemo Aleksandra i na njegovoj skromnosti jer nam je jednom prilikom priznao da nije siguran zaslužuje li baš on to sponzorstvo, ali mi znamo da itekako zaslužuje, ako ne zbog penjačkih uspjeha onda svakako radi trenerskih zasluga – vrijeme i trud koji ulaže u treniranje djece su neprocjenjivi!
Slavlje nakon uspona, Deda poručuje: “Bravo, ali nemaš još 8b na Pokojcu!”
Još jednom čestitke Aci na ovom usponu, čestitke PETZL-u i BIM Sport-u na odabiru Ace kao svog ambasadora i čestitke tvrtki Čorko d.o.o. koja već godinama proizvodi i izbacuje na tržište odlične nove penjače. 🙂
Jučer, na Sveti četvrtak, Igor Čorko – Deda se “prošetao” kroz smjer Leon – 8b, Pajkova streha (Osp).
Prije nešto više od mjesec dana mu je to uspjelo i u smjeru Working class hero – 8b (Pajkova streha), kojeg je u istom danu popeo i Škalec. Originalna ocjena ovog smjera je 8b+, ali dečki su se složili da je uz kneepad-ove i novu betu u detalju ipak realnija 8b ocjena.
Vrijedni su ovo usponi, ali samo još jedni u nizu smjerova odrađenih u sklopu priprema za Igorov veliki projekt: “Brahm 2025.”. Za one koji ne znaju, Igor je popeo većinu smjerova u Anića kuku (Paklenica) i jedina dva smjera koja nije slobodno popeo su Spomin i Brahm. U Spominu je već bio i linija ga jednostavno nije impresionirala te se odlučio maksimalno posvetiti Brahmu. Držimo mu fige da uspije u svom naumu i na pogled popne Brahma s 55 godina. ?
Za nekoga Jurinog kalibra (2x8c) baš i nije vijest to što se popeo neki opskurni 7c+ od 2-3 spita u nekom poluzaboravljenom sektoru na Kalniku, ali ovdje je riječ o nečem sasvim drugom, jednoj posebnoj satisfakciji.
Bila je to za Juru jedna prekrasna avantura u Šumici, znao je da će kad tad završiti, ali duboko u sebi se nadao da će barem još malo potrajati. Tako je sa svim opskurnim smjerovima na lokalnim penjalištima. Ljudi takve smjerove uglavnom izbjegavaju, ali onaj tko se malo duže i ozbiljnije penje zna ih cijeniti.
Teško da netko može shvatiti zašto je svjetski putnik poput Jure (koji trenutno živi u Ljubljani, a par godina je živio i u Španjolskoj) odvojio 5-6 izleta za neki ”bezvezni” smjer na Kalniku, ali mi ga razumijemo i od srca mu želimo da ponovo pronađe sličan smjer i da s uspjehom potroši još više vremena na njega. Jer lijepo je kad te ide i kad brzo popneš smjer, a još ljepše kad ne ide i kad sve to malo potraje. 🙂
Jura u Šumici dok Buntovnicu nije fermal ni pol’ posto
“Čovjek putuje svijetom u potrazi za onim što treba, a kada se vrati kući to i nađe.”
Tako nekako bi možda najbolje opisali naš (ili barem moj) doživljaj Mexica. Sedmero nas se otisnulo preko bare, a šaroliku ekipu su činili: Iva Božić, Inga Patarčić, Matea Puljić, Sunčica Hrašćanec, Boris Čujić, Igor Čorko i Siniša Škalec. Penjališta koja smo posjetili u dva tjedna našeg boravka su El Potrero Chico i El Salto, oba smještena u okolici grada Monterrey.
Bandera monumental i sedmero veličanstvenih
Od značajnijih uspona naših članova (Čorka i Škaleca) bi izdvojili uspon u smjeru El Sendero Luminoso – 7b+, 530m. O zahtjevnosti i ozbiljnosti smjera najviše govori činjenica da smo po prvi put u životu bili primorani uzeti opremu za prvu pomoć. Malo smo se nećkali što točno uzeti u smjer od silne opreme iz prve pomoći, ali Čorko (kao dugogodišnji vanjski suradnik pri HGSS-u) je donio konačnu odluku – labelo i wc-papir! To se pokazalo kao izuzetno dobra odluka, wc-papir je iskorišten u zadnji tren na polici usred smjera, a labelo na vrhu smjera prije photo session-a.
Photo session by Jacob Cook na vrhu smjera El Sendero Luminoso
14.2.2023. Čorko (i Sunka): 3 stone place – 7a, 220m (6c+, 6c, 7a, 5b, 7a, 6b+); Škalec (i Čuja): World on fire – 7a+, 210m (5c, 6c, 7a+, 6c, 6b+, 6b, 6b, 6a+)
16.2.2023. Čorko i Škalec: El Sendero Luminoso – 7b+, 530m (7a+, 7b+, 7a+, 6c+, 7a+, 7a+, 7a, 7a+, 6c, 5b, 6c+, 7b, 6b+, 6a, 5a) – on sight/flash
