Autor: Aleksandar (Page 3 of 5)

S jakom završnicom Vertikalovaca na ljetnim penjalištima koju je većina provela rasturajući lokalne projekte, vrijeme je za upenjavanje na sunčanim stijenama Istre, Paklenice, Čikole te jugu susjedne Slovenije. Čorko, Škalec i Jura nastavljaju okidati 8-ice, dok se na scenu javljaju Roko i Mihin sa 7b usponima.

Klupski asevi su već u 10. mjesecu krenuli na osvajanje uvale Smrke na Braču gdje im 50-metarni smjerovi testiraju izdržljivost za odličnu pripremu zimske sezone. Čorko tamo penje 8a Bric a Brač i 8a+ Prends-moi là!, a Jura također okida isti 8a+ iz druge te dodaje i 8a+ Glagolitic line. Škalec u 9 dana penje ista tri smjera i proširuje listu s 8a+ Olive holds, 8a Crab power, 8a I belive I can fly te 8a Brač a gauche iz druge. Nakon pokojskih rupica, Sara se također upenjava sa 7a Space di kuna te 6c Carinthia line.

Čorko nastavlja s rokanjem u Miški i Istri gdje u Brseču buši i prvi penje 7c+ Moremo, penje smjer 8b (8a+) Lucky Luke te dvoje 8a. Sa Škalecovim usponom 8a+ Toruk-Maktu direkt iz druge u Pandori prelazi monumentalnih 100 smjerova 8a težine i više, a već nastavlja listu s 8a+ New way new life u Kompanju.

Mihin reda 7a+ smjerove u Kotečniku, Paklenici i na Pokojcu te uspijeva okinuti kalnički 7b Pivo na kraju! Roko također nastavlja u pozitivnom trendu te penje 7a u Vranjači i dva 6c+ na Kalniku.

Posljednji penjački maraton na Kalniku se održao davne 2009. Kako prošle godine nisu postojale mogućnosti za ikakve penjačke evente ili natjecanja, ideja za novi maraton na otvorenom se sada doimala kao savršena prilika! Time se na posao vrijedno baca Sara Vurušić te uz organizaciju cijelog događaja uspijeva i posnimiti ekipu u akciji:

Ukupno 36 parova je sudjelovalo u 24-satnom penjanju kroz sve sektore Kalnika. Popelo se nevjerojatnih 1528 smjerova koji zajedno broje 20009 metara, s najtežom ocijenom 7c! Sami Vertikalovci također doma nose dobre statistike i medalje. U velikoj borbi za 1. mjesto u muškoj kategoriji konkurenciju nadjačavaju poznati asevi, Jurica Levatić i Ivan Vitez. No odmah za njima, sa šačicom bodova razlike, 2. mjesto osvaja Siniša Škalec u paru s Daliborom Plaščarem. Pobjedu svakako uzima Siniša u broju ispenjanih smjerova, što je fenomenalnih 101 smjer! Na postolju im se za 3. mjesto pridružuje i Aleksandar Zagorec u paru s Adrijanom Grbacem Lackovićem, kojima su dobar pritisak držali Luka Kaličanin i Roko Lambrović na 4. mjestu. U mješovitoj kategoriji 2. mjesto uzima Igor Čorko u paru sa Sunčicom Hrašćanec.

Vertikalovci su također sudjelovali i na XXI. Međunarodnom susretu penjača Paklenica, 12-satnom maratonu gdje se boduju i višedužinci, održanog samo dva vikenda kasnije! U opakoj mješovitoj kategoriji, 3. mjesto osvajaju Aleksandar Zagorec i Lea Novak. U ženskoj kategoriji dobar fight odrađuju Petra Bregović i Vanja Ilisić na 4. mjestu, Sara Vurušić i Saša Vitez na 5. mjestu te Janja Sačić i Ana Premur na 6. mjestu. U muškoj kategoriji 5. mjesto uzimaju Marko Njegovec i Gregor Janžek.

Prije nekih 5 godina su Aldo Michelini i Laura Ortolani krenuli raditi na novoj liniji u Velikom Ćuku, Paklenica. Ideja je bila da smjer završi u postojoćem 7a SuperĆuku, no linija je od tada ostala nedovršena. U kontaktu s Laurom, Čorko dobiva odobrenje da može dovršiti smjer ako ga može i popest.

I time kreće akcija! Deda i Tin se upućuju u Veliki Ćuk posložit smjer i vidjet gdje ide linija. Ulazi se na prva dva spita SuperĆuka i odlazi na policu lijevo gdje je i prvi štand za 6a dužinu (20m). Druga dužina je 6c+ (30m), nakon koje slijedi nedovršeni dio. Za tjedan dana se obojica vraćaju dobušit treću, detaljnu 7c dužinu (30m) i štand. Tin preuzima bušenje iduće 6a+ dužine (20m) i Čorko završava smjer sa 6b+ dužinom (25m). Cijeli smjer je bušen odozdo i ima tri autora: Aldo Michelini, Igor Čorko i Tin Cvitković. A po završetku bušenja, smjer je popeo Čorko i nazvao ga Bosch Brothers.

Samo 6 mjeseci nakon ozljede tetive prsta, Sara Vurušić penje 7c/c+ Čudnu šumu!

Dizanje ocjene na Pokojcu nije mala stvar. Sara je već 2 godine unatrag dokazala da joj pokojske rupe i bolder stil leže sa surprise usponom 7c Maskirnog keksa. Slijedili su dobri usponi raznih 7ica. No, početkom ove godine je ozlijedila tetivu prstenjaka, što je značilo prestanak aktivnog penjanja i oporavak uz pokoju 5icu.

Nakon pola godine suzdržavanja od težeg penjanja, Sara uspijeva ponovno tiskati jako te počinje s usponima 7a+ Vombat, 7a+ Trešnjin cvijet te 7b Amamumubabe. Između ostalog i polako istražuje limite u Čudnoj šumi, kratka i konkretna linija u poznatom djelu stjene. Nije trebalo dugo da Sari to postane izvediv projekt i na koncu popne smjer svoje najteže ocijene. Uspon je i snimila pa pogledajte video:

Čestitke! Čekamo kad će past Mala sirena… ?

U vrijeme paklenih vrućina i ljetnih pljuskova, Vranjača se pokazala kao odlično penjalište za projektiranje. Nedugo nakon Dedinog uspona 8b+ Severine, Jura i Škalec penju 8b Sisa Fetish. Škalec i Deda također okidaju 8b u Befani u jednom izletu, a Aco lokalno diže ocijenu na 8a+!

Jurici je trebalo nekih 2 vikenda da se uštima u smjer i popne 33-metarni 8b Sisa Fetish. Za liniju komentira da je odlična i jedna od najboljih u Vranjači. Još s friško namagneziranim grifovima u detalju, smjer penje i Škalec samo par dana kasnije, čiji eksplozivni tjedan tek počinje.

U petak nastavlja za Buzetski kanjon te penje 8a/a+ Pesimist u Nugli. A u nedjelju mu se pridružuje i Čorko u Befani, gdje oboje penju 8b Lap Dance. Siniša je smjer već davno probao, a na dan ga penje iz drugog pokušaja, dok ga Deda stišče iz četvrtog, nakon pada sa šalice u izlazu iz detalja tokom drugog ulaza. Da je Škalec u formi potvrđuje i opakim flashom 8a smjera u Gorju (SLO) samo vikend ranije.

U lokalnim vijestima, Aleksandar nastavlja čupati rupe po Pokojcu te penje kombinaciju triju smjerova za liniju Zagorski Tarzan, čime diže ocijenu na 8a+.

U nizanju fenomenalnih uspona pojavila se Čorku ipak jedna dostojna suparnica i to na domaćem terenu, Vranjači.

Nekih 180km od Severininog rodnog grada, Splita, nalazi se opaka linija istog imena u Vranjači. Smjer počinje 20-metarnim 7b Maratoncem s ekstenzijom za 7c i odmah ulazi u žestoki “moonboard” detalj za 8b težinu. Nakon odmora se spaja u 8a Nimfomanku, za koju su već daleko zna da je uvijek mokra, čime nastaje 40-metarna 8b+ Severina. Ili kak bi to Deda sažel: “Maratonac u Nimfomanki, suma jednako Severina.” 😉

Dedi je trebalo tu cijelo ljeto projektiranja da nakuži betu, rafinira i usavrši gibove, izjača mišiće i nasloži tetive. Pa tako i na sam petak 13., kad je temperatura na parkiralištu tik ispod 40°C, Čorko izvlači još jedan fantastičan prvenstveni uspon i dokazuje da je najači as Vertikala!

Bravo Deda! Živeli ?

U razmaku od tjedan dana, Igor Čorko penje 8a Linnéa u Dolomitima, a Siniša Škalec 8a Cupido u Anića kuku.

ČORKO

Igor Čorko penje višedužinski smjer 8a Linnéa u pratnji Sunčice Hrašćanec u Dolomitima, Italija. 320-metarna linija se nalazi na Gruppo della Vallacia na 2600 metara nadmorske visine, do kuda ima sat i pol hoda, no uz fantastične poglede na sve strane svijeta. Na sreću, iako je u stijeni već bilo nekoliko naveza, ni jedan u projektu.

Smjer je atletski karakteriziran i konstantan, uz poneke tehničke dijelove. Čorko je već prošle godine probao glavne dužine smjera, ocijenjene 8a i 7c. Ovaj puta 40-metarnu detaljnu dužinu 8a prolazi slobodno iz druge te 7c iz prve. Zatim slijedi 7b/b+ koji penje na pogled, kao i sve preostale dužine. Kod abseila je trebalo još kombinirati da se izbjegnu navezi u susjednim smjerovima, ali na svu sreću Deda i Sunka se vraćaju na vrijeme prije opake tuče.

Čorku je to već sada 15. višedužinac ocijene 8a nakon fenomenalnog uspona Tridesetogodišnjeg na Kleku prošle godine – nema posustanja!

ŠKALEC

Popeti neki teži smjer u Anića kuku je proces, barem za mene. Neki projekti ”padnu” brže, a neki bome potraju…

S Cupidom, na svu sreću, nije bilo drame. Probao sam ga prvi put u 4. mjesecu, nakon toga smo postavili fiksne komplete u najtežoj dužini i počeli s pokušajima. Trebalo mi je ukupno 5 ulazaka u smjer da ga slobodno popnem. Smjer sam popeo u zadnji tren prije nesnosnih vrućina, nekad se stvari jednostavno moraju poklopiti 🙂

Hvala Luki i Sari na super fotkama te Marku i Daliboru što su samnom probavali smjer. Daliboru želim čim brži oporavak i da se što prije izvuče iz pakla ribičije – temi o kojoj se jako malo priča, a sve prisutnija je među penjačkom zajednicom.

Aco penje pokojski klasik 8a Rosnu ljubičicu, a Jura okida još jedan prvenstveni uspon na lokalnim penjalištima 7c+ Zagorski puž na Pustoj Ziji.

ALEKSANDAR

Od prvih dana na Pokojcu imam veliki respect prema penjalištu, tak da popesti smjer ocijenjen 8a težine se uvijek činilo ko nekaj tamo u budućnosti i možda uvijek malo nedostižno. Zato mi je valjda i trebalo nešto duže vremena da se primim te „ozbiljne“ linije, 8a Rosna ljubičica. No ipak, svi ti drugi usponi kojima sam odgađal ulazak u famozni klasik su itekak koristili.

U prvim uletima je većinu bete izrecitiral (napamet ko pjesmicu) vertikalov as David, a našel se tu i Jura s info o ključnoj nogi za ulazni detalj. Na moje iznenađenje, gibovi su se odmah činili izvedivi i nije trebalo dugo da se u smjer fino udomaćim – fenomenalna linija ko po mjeri! Ali onda… „Loše“ vrijeme, temperatura sve nešt oko 30°C, vlaga i masni grifovi punih dva tjedna s naznakom na još tjedana dana muke i upitne prognoze nakon toga. Tu se jednu subotu usred svega toga ukazala mala nada, nešto niža temperatura i lagani povjetarac prije opet najavljane pržione. I to je moralo biti to! Treba iskoristit „uvjete“ i uleteti u jedan pošteni try. No, još nakon drame s otkazanim penjanjem taj dan i sage naći zamjenu koju spašava legenda Patrik u zadnji čas, trebalo je smirit nervozu, pritisak i ući u zonu.

I send! 8a klasik na Pokojcu, svega dva tjedna nakon prvog ulaska, nekih deset pokušaja ukupno i prvi taj dan. Linija je odlična i sjela mi baš onak kak treba – savršeni kraj za priču o nedostižnom, o prilikama koje se ne propuštaju i, krajnje, o upornosti. Hvala svima koji su sudjelovali i pomogli! 😀

JURICA

Od kad znam za Ziu, znam za taj projekt. Tam stoji već 15-20 let, a niko ga nije popel vjerojatno jer niko nejde na taj sektor (pristup je malo zeznut na Pustu Ziu). 🙂 Smjerovi su zapravo iznenađujuće dobri s obzirom kak stena izgleda na prvi pogled. Power endurance/izdržljivost 15-20m, dosta ne karakteristično za naše krajeve.

Trebalo je tu par ulazaka za nakužiti betu di opet stvari olakšava kneepad skroz kroz smjer. A trebalo je onda i skužiti u koje doba dana su uvjeti najbolji (vrućina, vlaga, komarci!). Čim se to pogodilo, smjer je bil penjiv pa sam i u dobrom pokušaju opal pred štandom. Nakon dobrog fighta u 4. ulazu ipak prolaze svi detalji i kopča se štand.

Ideja za ime je došla od videa koji mi je brat poslal di tip ide na sve 4 van s krčme. Video se zove Zagorski puž! 🙂