Za vikend 07./08.03. se varaždinska ekipa “z Slobode” uputila na Vršič, s ciljem plezanja u grapama Male Mojstrovke. U ekipi su bili Marko Sajko, Matija Šantek i Petar Babić, a u autu nas je pratilo i izaslanstvo Hrvatske lednopenjačke repke u liku Maria Musulina, koji se uputio na slapove Prisojnika. Subotu smo zapoceli oko 6, krenuvši za zagrijavanje u Pripravnišku grapu. Pripravniška je bila pravi autoput već u ranim jutarnjim satima, pa smo nakon par desetaka “Živ’jo!” i mi došli na red za ulaz. Kak smo ušli tak smo i izašli, uopće ne osjetivši samu grapu. Ohrabreni tim uspjehom, spuštamo se direktno dolje i skrećemo u sljedeću po redu, Butinarjevu grapu. Kratko dogovaranje oko smjera i krećemo, ali ubrzo ustanovljujemo da je Butinarjeva precej kopna, i nakon jednog strmog i suhog skoka dolazimo na dead end – suha skala, a mogućnosti za osiguravanje preslabe. Čelom nazad i odpenjavanje van. Razočarani Butinarjevom, odlučujemo isti dan još probati Župančičevu grapu. Prema skici najdulja, Župančičeva izlazi na sam vrh Mojstrovke, pa smo se poveselili dobroj i dugoj plezariji s old school izstopom na vrh! Prvi skok super zalit, pa izlaz na snježno polje i pogledi prema Šitama, Prisojniku i Triglavu. Još malo traženja gornjeg dijela grape, i ulazimo u zadnji dio. Izstop je direktno pod klože na Grebencu, pa smo dali gas i izašli na strehu i ravno na vrh. Na vrhu Mojstrovkin klasik – vjetar reže kroz Goretex ravno do koske, tako da brže bolje radimo selfie i gas dole.
U nedjelju se odlučujemo za nešto malo lakše: za buđenje bez budilice i za grapu koja se u jednom vodniku imenuje Sestopna, a u drugom Srednja, a koju su prehodali dan prije uzduž i poprek. Dočekuje nas mali, suhi i okomiti skok koji rješavamo brez težav, zatim snježno polje i nakon njega – ćorak. Zakasnili smo, prečnicu preko krušljive ploče su očito s ratrakom očistili od snijega i leda, a ostatak je uništilo sunce… Opcija – odpenjavanje. Do skoka cool, kroz skok se zihramo, mali trening brzog navezivanja na lošem terenu, zabijanja i vađenja klinova i postavljanja sidrišta, i nakon izlaza odlučujemo da nam je kar dovolj avanture, i odlazimo pod stijenu Prisojnika navijati za Musija i loviti prvu boju po licima na ugodnom alpskom suncu! Usput smo po neznamo ni sami koji put bojažljivo mjerkali Hudičev žleb i njegov pristup, i usput brisali sline… Očekivali smo rješavanje svih grapa taj vikend (sve inače imaju istu ocjenu…?), ali ostao nam je razlog za skori povratak i još koji pasulj u Koči na Gozdu!
Mario Musulin (Petzl-Bim sport) proveo je isti taj vikend penjajući slapove pod Prisojnikom.
Mario je u subotu ispenjao Desni slap (200m, WI 4+) u „solo stilu, a društvo mu je pravila naveza iz Zagreba, Domagoj Bojko i Antonio Gegić .
Dok je u nedjelju sa Vedranom Simičević iz Rijeke ispenjao kombinaciju Srednjeg i Lijevog slapa (200m, WI4+) zbog loših uvijeta u Srednjem slapu (mokar i truli led ).
Vikend prije toga, je sa deckima iz PK Vertikala (Goran Gal i Pero Babić) penjao na Jezerskom Sinji slap. Plan je bio da se penje Treanova, ali se plan promjenio zbog loših uvjeta te gužve u smjerovima.
Sinji slap II/WI 3 150 m, Mario popeo u “solo stilu”.
U nedjelju je Mario, sa ekipom iz kluba Željezničar-Zagreba(Marko Petrunić i Rene lisac ), u Maltatalu penjao slap Khatedralle III/WI 5+ 260m. Sve osim detaljne svijeće popeo je u solo stilu dok je svijeću ispenjao u vodstvu.
Iz pera dvaju Pera…