Još pri povratku iz Sicilije početkom godine dogovarali smo se: Što ćemo sljedeće? Nije trebalo dugo i pao je dogovor: Španjolska na jesen! Jesen je brzo došla i trebalo je pozdraviti žene, djecu i projekte na Pokojcu 🙂 i krenuti na 2000km dug put španije. Nažalost od prve postave otpali su Stup i David, pa smo se u avanturu uputili: pilot Igor Čorko (Himalaya sport, Petzl), kopilot Veran Juričan i kuhar Jurica Levatić.
Kako smo se proveli pročitajte u nastavku…
Glavni ciljevi puta bili su posjetiti Siuranu i Rodellar, a od ostalog što uleti…
Prva postaja za protegnut noge je bila penjalište Georges du Loup u blizini Nice u Francuskoj. Impresivna, superprevjesna stijena ugošćuje preko 50 smjerova težine 8a i više, a onih lakših je vrlo malo i dosta su izlizani. Lijepa stijena, ali zaključujemo da se ovdje isplati dolaziti ako penjete barem 8c…
Pranje u rijeci Loup
Sljedeći dan, nakon kraćeg turističkog posjeta Barceloni, stižemo u Siuranu.
Siurana je predivan kameni gradić na vrhu brda, koji broji tridesetak stanovnika. Prije 20 godina Siurana je bila na izumiranju, ali tada penjači otkrivaju golem potencijal ovog mjesta, i malo po malo došlo je do toga da je danas Siurana jedna od najpoznatijih penjačkih destinacija, sa nekim od najtežih smjerova na svijetu (Golpe de Estado 9b, La Rambla 9a+). Za to je vjerojatno najviše zaslužan penjač Toni Arbones koji se prije 15 godina, kao 8 stanovnik, doselio u Siuranu, otvorio refuggio i počeo bušiti smjerove kojih danas ima više od 600, čime je iskorišteno samo 15-20% potencijala. Toni i dan danas godišnje opremi nekoliko desetaka smjerova.
Tih 600 smjerova razbacano je u 40ak sektora, pa penjalište može progutati veliki broj penjača bez da se osjeti gužva (mi smo tek drugi dan sreli nekoliko poljaka). Ambijent je fantastičan, a smjerovi su uglavnom dugi 30m ili više.
Navečer se opuštamo u baru Siurana, gdje se skupljaju svi penjači. Čorko pokušava na španjolskom naručiti tri pive: „Tres cervezas por favor“, ali sreća da ovdje znaju i engleski jer bi još sad bili žedni :).
Nakon dva dana Siurane prebacujemo se u 45min udaljeni Margalef. Takoðer bezbroj sektora i smjerova, ali stijena je potpuno drugačija – samo rupe :). Ali za razliku od Pokojca, postoji dobar izbor stopinki, pa je penjanje na pogled ipak lakše.
Kiša nas je potjerala iz Margalefa…
Navečer u lokalnim birtijama opet ponavljamo španjolski. Vokabular se proširio na: „Tres cervezas, sin copa“ – tri pive, čaša netreba.
Nakon spavanja u free campu, vozimo za finalnu destinaciju – Rodellar. Usput smo lutali Lleidom i posjetili zanimljiv gradić Alquezar.
U Rodellar smo stigli kasno popodne, pa smo odlučili malo običi sektore. Brojne stijene se nalaze u kanjonu rijeke Mascun. Prema stijenama se silazi i svi penjači koji su nam dolazili u susret hodali su u japankama, čemu smo se čudili, jer nije da je teren baš tako lagan…Ubrzo smo shvatili razlog, staze koje vode od sektora do sektora svako malo prelaze preko rijeke duboke taman do gležnja :).
Od samih stijena zastaje dah, sve je puno ogromnih, pevisnih, zasiganih rupa. I taman kad mislite da ste vidjeli sve, uvijek se iznova iza ugla pojavi još jedna, pa još jedna i tako u nedogled…
Večeri sa „Tres cervezas…“ provodimo u penjačkom refuggiu Kalandraka, koji ima zgodnu mogućnost kupovanja žetona za tuševe, bez obzira da li spavate tamo ili ne. Ubacite žeton i voda teće par minuta. Prvi je išao Čorko – „Ma imaš vremena, ja sam se tri put nasapunal i opral“, ohrabren time ulazim u tuš i taman kad sam našamponiral kosu i sebe – Stop! Voda je prestala teći. I što sad, ručnik oko pasa i takav na šank po novi žeton… sreća da su Vedran i Čorko sjedili na terasi blizu kupaone, pa sam im mogao iz daljine mahati da me spase :).
Dva dana Rodellara su brzo prošla i došlo je vrijeme za dva dana autoceste i puta natrag.
Popeli smo hrpe smjerova. Igor je penjao do 8a RP i 7c OS, Vedran do 6c+ RP i 6a OS, Jura 7c RP i 7b+ OS.
Sve u svemu sa Španjolskom, ljudima, stijenama, prirodom… smo oduševljeni i definitvno se treba vratiti opet i to na više vremena, jer za upoznavanje ovakvih penjališta malo je 10 dana, na svakom od njih čovjek bi mogao provesti tjedne bez da penje na istom sektoru…
Toliko. Pozdrav do sljedećeg raporta!