Negdje na proljeće/ljeto prošle godine skupila sam hrabrost reći na glas “Hoću probati Sanjski”. I probala sam ga… Prvi pokušaji bili su mi ekstra teški, od prvog giba do izlaza iz detalja je TEŠKO, baš kak volim 🙂
Sanjski je smjer na Kalniku u sektoru Rimski prolaz za koji u vodiču piše 7b+/c, i jedan je od ljepših i težih smjerova na Kalniku, a vjerojatno i šire. Smjer je zabušio i prvi popeo 1995. godine Boris Čujić, a ime smjera posveta je Sanji, njegovoj ženi. I ostali smjerovi koji nose ženska imena u Rimskom prolazu posveta su važnim ženama iz njegovog života. Kad smo kod važnih žena moram spomenuti da Sanjski u svojoj povijesti bilježi samo tri ženska uspona: prvi ženski uspon Maja Roboz (14.06.2003.), nakon kojeg se upisuju Jani Zoraj (2014) i Karla Vlatković (2021).
U mojim prvim pokušajima orilo se urlanje Kalnikom. Gibovi su bili teški ali nekak je išlo, nije bilo puno skrivenih tajni, pokreti su sjedali jedan na drugi. Nakon dva, tri dolaska činilo se da sam blizu i to se pretvorilo u tri mjeseca projektiranja. Bilo je puno mikro podešavanja, noga sim, drop knee tam, kuk nutra, kuk van, stisni rame… Svaki put otkrila sam nekaj novo, i svaki put se činilo, ma samo mi je to falilo, imam ga, sljedeći put ga penjem. Sviđalo mi se penjati smjer, činilo se moguće, nadala sam se da ću ga brzo popeti i onda je došla zima.
Zima je donijela manje penjanja i više filozofiranja. Jednom prilikom otvorila se tema penjačkih vijesti i toga kak ženski usponi ne dokumentiraju kao muški. Tada sam odlučila da ću si sama napisati vijest ako popnem Sanjski. Ovaj uspon meni znači puno. Nije to neka vijest, nikaj tu nije prvo niti posebno. To je n-ti poepti 7b+ u Hrvatica i Hrvata, ali meni je Svemir. Sjećam se kad sam prije puno godina prvi put ušla u Rimski prolaz i vidjela tu liniju. Mračni prevjes (mislim da je taj dio najmračniji), natpis Sanjski i markacija. U glavi mi je bilo to je sigurno nekaj zakon i sigurno je mega teško, tad se nisam usudila ni pomisliti o smjeru a kamoli probati ga.
I onda dolazi taj divan ljetni dan, 2.7.2022., dan s odličnim, skoro pa jesenskim uvjetima, na ugodnih 27 stupnjeva s vjetrom. Bio je to treći pokušaj tog dana, činilo se nemoguće ali nekaj u sebi sam pobijedila i popela sam si Sanjski!
Četvrti ženski uspon, možda ipak i nije tako mala stvar? Penjanje je takvo da će me brzo prizemljiti ? Hvala Sari Vurušić na podršci i Perici Levatiću na ključnom “ma probaj još jednom, kaj sad.” komentaru prije tog trećeg pokušaja.
Ana Pavić
