Znali smo se onako iz viđenja i po pričama drugih, možda bi u prolazu izmijenili poglede, ali ništa ozbiljno. A onda je došao i taj dan, službeno smo se upoznali prije nešto više od dvije godine i naša veza je potrajala sve do jučer, nažalost.
Oxa – tri slova, četiri rupe, pet metara, 40 izleta, 100 pokušaja…to su ukratko te dvije i pol godine. E da, i jedan sloper! Ali bilo je lijepo, ne žalim ni za čim, nadam se da ću još koji put naići na sličan smjer. Moram priznati da zavidim onima koji penju svoj projekt duže od deset godina, a pritom nikad ne izgube motivaciju.
Mislio sam u detalje opisati cijeli proces, ali možda bolje da to ostane između nas. Mogu samo spomenuti da su mi trebala 2-3 izleta da uopće otkrijem kako ući u smjer, a o najoštrijoj mono rupici bolje da niti ne započinjem…
Ukoliko ste dovoljno mentalno jaki i želite iskusiti sve čari Oxe, predlažem da ne gledate ovaj video. Doživljaj je nepotpun ukoliko vam netko drugi otkrije gibove.