Aco penje pokojski klasik 8a Rosnu ljubičicu, a Jura okida još jedan prvenstveni uspon na lokalnim penjalištima 7c+ Zagorski puž na Pustoj Ziji.

ALEKSANDAR

Od prvih dana na Pokojcu imam veliki respect prema penjalištu, tak da popesti smjer ocijenjen 8a težine se uvijek činilo ko nekaj tamo u budućnosti i možda uvijek malo nedostižno. Zato mi je valjda i trebalo nešto duže vremena da se primim te „ozbiljne“ linije, 8a Rosna ljubičica. No ipak, svi ti drugi usponi kojima sam odgađal ulazak u famozni klasik su itekak koristili.

U prvim uletima je većinu bete izrecitiral (napamet ko pjesmicu) vertikalov as David, a našel se tu i Jura s info o ključnoj nogi za ulazni detalj. Na moje iznenađenje, gibovi su se odmah činili izvedivi i nije trebalo dugo da se u smjer fino udomaćim – fenomenalna linija ko po mjeri! Ali onda… „Loše“ vrijeme, temperatura sve nešt oko 30°C, vlaga i masni grifovi punih dva tjedna s naznakom na još tjedana dana muke i upitne prognoze nakon toga. Tu se jednu subotu usred svega toga ukazala mala nada, nešto niža temperatura i lagani povjetarac prije opet najavljane pržione. I to je moralo biti to! Treba iskoristit „uvjete“ i uleteti u jedan pošteni try. No, još nakon drame s otkazanim penjanjem taj dan i sage naći zamjenu koju spašava legenda Patrik u zadnji čas, trebalo je smirit nervozu, pritisak i ući u zonu.

I send! 8a klasik na Pokojcu, svega dva tjedna nakon prvog ulaska, nekih deset pokušaja ukupno i prvi taj dan. Linija je odlična i sjela mi baš onak kak treba – savršeni kraj za priču o nedostižnom, o prilikama koje se ne propuštaju i, krajnje, o upornosti. Hvala svima koji su sudjelovali i pomogli! 😀

JURICA

Od kad znam za Ziu, znam za taj projekt. Tam stoji već 15-20 let, a niko ga nije popel vjerojatno jer niko nejde na taj sektor (pristup je malo zeznut na Pustu Ziu). 🙂 Smjerovi su zapravo iznenađujuće dobri s obzirom kak stena izgleda na prvi pogled. Power endurance/izdržljivost 15-20m, dosta ne karakteristično za naše krajeve.

Trebalo je tu par ulazaka za nakužiti betu di opet stvari olakšava kneepad skroz kroz smjer. A trebalo je onda i skužiti u koje doba dana su uvjeti najbolji (vrućina, vlaga, komarci!). Čim se to pogodilo, smjer je bil penjiv pa sam i u dobrom pokušaju opal pred štandom. Nakon dobrog fighta u 4. ulazu ipak prolaze svi detalji i kopča se štand.

Ideja za ime je došla od videa koji mi je brat poslal di tip ide na sve 4 van s krčme. Video se zove Zagorski puž! 🙂