Još pred koji mjesec sam se smijao i prepričavao kako je Jura (koji je tad već živio u Ljubljani) potrošio vikend na “neku glupu eliminaciju” na Pokojcu ocjene 7b+, umjesto da je otišao na neko bolje penjalište u Sloveniji ili recimo Vranjaču. E, pa tako sam i ja sad bio spreman odgoditi odlazak u Dolomite radi “nekog glupog smjera” na Terihaju.
Radi se o smjeru “Opasno ružan, ružno opasan”, neki će reći – ime govori sve, ali ja sam mišljenja da ne postoji ružan smjer. Smjer je prvi popeo Marko Rožman (davne 2003.g.) i od tad je bilo par ponavljanja, ali cijelo vrijeme je tu bio neki misterij oko prave linije smjera. Rožman se više ne sjeća kako je popeo smjer, ostali jesu ili nisu penjali malo desnije, u međuvremenu su pukli neki grifovi i postali bolji… Uglavnom, za vrijeme korone je pospitana desna varijanta tog smjera i ocijenjena sa 7b/b+.
Smjer sam probao u par navrata prijašnjih godina, ali nisam imao rješenje, barem ne u direktnoj varijanti. Cijeli taj misterij oko smjera i činjenica da još uvijek nisam popeo smjer na nekom od svojih lokalnih penjališta me cijelo vrijeme kopkala. Prošli tjedan smo sasvim slučajno završili na Terihaju i napokon sam uspio posložiti gibove u smjeru. Nisam ga uspio popeti tad, a ni za vikend (dan nakon svadbe) pa smo morali doći još jednom.
Utorak je bio planiran za odlazak u Dolomite, ali ja sam morao popeti ili barem probati popeti smjer. Ukratko, u nekom trenutku je počela kiša, ja umoran, a prst načet i krvav od prijašnjih pokušaja, ali ipak na kraju uspijevam popeti smjer. Možemo u Dolomite! 🙂
I naravno, neki će sad reći da je to eliminacija i da se smjer penje najlakšom linijom, ali cijeli Terihaj je jedna velika eliminacija i iz svakog smjera možeš kopčati spitove susjednih smjerova. Za mene je ovo direktna linija, a ostali neka penju kako ih volja 😉
Siniša Škalec
Video uspona: