Ideja je bila naći 4000-ćak, na koji bi se popeli alpinističkim stilom, tj. popeti se koristeći sve penjačke tehnike (hodanje i penjanje ledenjakom, penjanje smrznutim snježnim grebenima, penjanje po stijeni, absajlanje…).

Nakon što su proučili oko 80-tak alpskih 4000-ćaka, pala je odluka:
Piz Bernina preko snježno-ledenog grebena Biancograt. Zadovoljava sve tražene karakteristike + jedini 4000-ćak u regiji i najbliži iz Varaždina.

A kako se ekipa u sastavu Zenil Vugrinec ''Zec'' (Pk-Vertikal),
Marjan Lonjak (Pk-Vertikal) i Ivan Štefičar (Pak-Lepoglava),
provela na ovoj avanturi osvajanja najvišeg vrha Berninskih alpi –
Piz Bernina (4049m), pročitajte u nastavku uz zanimljivu foto-priču !

I konačno, vremenska prognoza se poklopila sa slobodnim vremenom, pa 31.08.2010. krećemo za Pontresinu (1805m) (Švicarska), koja je ishodište cijele ture. Ruta kreće iz Pontresine kroz dolinu Val Rosegg, pa preko vrha, i vraćanje kroz dolinu Morteratsch.

Ruta.

  Dolina Val Rosegg

  Kravice.

Na kraju doline, postepenim usponom  dolazi se u pl. dom Chamanna da Tschierva (2583m), gdje provodimo ostatak dana i aklimatiziramo se. Buðenje ujutro u 2:45, stavljanje opreme i pokret. Staza je markirana ''dedekima'' i reflektirajućum trakama. Pogled na Piz Berninu i Biancograt.

  Nakon hodanja po kamenim gromadama, dolazi se do ledenjaka kojim se strmo uspinje do ferate, kojom se penje na sedlo Fuorcla Prievlusa (3597m). Ferata je na nekim mjestima zaleðena.

Sa Fuorcle Prievluse počinje strmije penjanje po stijeni koja je djelomično pospitana i ocijene je od (3) do (4a), a penje se sa ''sto'' kilnatim ruksacima i sa derezama.

Nakon nekoliko dužina dolazi se pod greben Biancograt, kojem je prva polovica najstrmija (do 50 stupnja) i zaleðena, te je za osiguravanje bilo potrebno stavljati vijke za led.

Pogled sa sidrišta niz zaleðenu strminu prema Zecu i Iveku. Štand je vijak za led i cepin.

Ivek i Zec. Odmor nakon strmijih djelova…

…Marjan. Nakon predaha dalje ''lagano'' po utabanom snijegu u navezu bez osiguravanja vijcima.

Na vrhu Pizzo Bianco (3995m). Pogled prema vrhu Piz Bernina, koji izgleda bliže nego je u stvarnosti. Slijedi puno prečkanja, otpenjavanja, penjanja, absajlanja, penjanja…i sve to po grebenima koji su uski od 0,5 do 1 m.

Zec u absajlu.

Marjan u penjanju zadnjeg grebena prije vrha. Kombinacija stijene i leda u gornjem djelu (ocijena na nekim djelovima oko 4a).

Zec na vrhu…

…Ivek na vrhu…

Marjan na vrhu. Spust po grebenu La Spedla, slijedi ponovo otpenjavanje, balansiranje preko par uskih snježnih grebena i par absajla do ledenjaka. Zatim cca. 20 min hodanja do pl. doma Rifugio Marco e Rosa (3597m) koji se nalazi na talijanskoj strani planine. Tu prespavamo. Slijedeće jutro vjetar, snijeg i magla, a trebalo je prije spusta popet se ponovo do absajla, popeti se pol smjera i osloboditi uže koje nam je zapelo, pa smo ga ostavili preko noći 🙂

Alpska panorama.

Povratak u dolinu po Belavista terasi, pa spust po Fortezza gratu u dolinu Morteratsch. Po grebenu Fortezza ponovo otpenjavanje, prečkanje i absajlanje.

Ledenjačka idila na Belavista terasi.

Ekipa iz Austrije, s kojima smo se zajedno spustili u dolinu. U pozadini Piz Bernina.

Put vodi po glečeru Morteratsch, i označen je zastavicama.

Kraj glečera, dalje šetnja kroz dolinu do željezničkog kolodvora Morteratsch.
 
Takvog znaka nema gore.

Tradicionalna nagrada za kraj avanture. U Pontresinu natrag brdskom željeznicom.