Norveška i okolni krajevi

Bilo je hladno srpanjsko jutro. Magla je obavijala cijelu dolinu i uz snažan vjetar s fjorda dizala se u pramenovima prema vrhu sjeverne stijene. Negdje duboko ispod njih tutnjala je divlja Rijeka, no kroz maglu ju nisu mogli vidjeti, već  samo čuti njen divlji tok. Tony, John, Bill i Nick stajali su na sidrištu načinjenom od drvenog čoka i jednog klina. Tu su visjele i njihove 3 transportne vreće sa hranom u opremom. Kad bi se magla malo razišla, na trenutak bi ugledali vrh crnog granitnog zida koji je za njih bio još danima daleko. Bila je 1965. i britanski alpinisti željeli su samo konačno stati na čvrsto tlo, po mogućnosti prije norveške ekipe…

Negdje u daljini, u magli, jedna druga četvorka posljednjim je snagama izbijala svoje izmučene klinove iz čvrstog granita, penjući posljednje metre ove grdosije. Nakon 11 dana borbe sa hladnoćom, neprospavanim noćima i lavinama kamenja slijedit će spust prema dolini, u omiljenu birtiju u Andalsnes, maloj luci na obali fjorda. Ole, Leif, Jon i Odd bili su samo jedan dan brži od svojih britanskih suparnika. No obje ekipe bile su kasnije slavljene u svojim domovinama.

Skoro 50 godina kasnije, s prvim zrakama sunca, dvije su figure krenule u tu istu stijenu. Kroz isti taj granitni gigant, po prvi puta se čuje dovikivanje u varaždinskom i ivanečkom slengu: ‘odi’, ‘zihram’, ‘jeb… … .ater’. Na vrh su stali 18 sati kasnije.

Troll Wall najveća je stijena starog kontinenta. Zbog svoje visine, teškog pronalaženja smjerova, prevrtljivog vremena i čestih lavina (od kojih je jedna nedavno odnijela veći dio smjera) Troll Wall nije bas često penjan. Vjerojatnu su zato prodavači u lokalnoj penjačkoj trgovini  u Andalsnesu s toliko  nevjerice slušali naše planove. No, dečki su uspjeli uloviti taj posljednji lijep i sunčan dan i uspješno baviti uspon od 1000 metara Švedskom rutom. I to ‘golim rukama’ kak bi to rekli  novinari!

Bilo je to veliko finale ekspedicije varaždinske stanice GSS s kojom smo prošli pola Europe, penjali se, smijali, putovali, jeli Čokolino i Talijanete, još se penjali i putovali, ponovno jeli Čokolino i Talijanete, pa se još malo smijali…

U Norveškoj smo proveli tjedan dana penjući  boldere, sportske smjerove i veliku stijenu. Čorac i Ivek  popeli  su Švedsku rutu (1000m, 6b+/c, A0) u Troll Wall-u i Jugoslavrutu u Hornaksli (6b+/c, 400m), a Alan i Muso smjer u stijeni Romsdal Horna (400m, V).

A kad smo već spomenuli Čokolino i Talijanete, spomenimo i naše drage sponzore :

Podravka, Itas Prvomajska, Muslin d.o.o. , Ireks, Macmon, Hidrotehnika Čakovec, Perlis, Komunalac Koprivnica, Glazir, Grad Lepoglava, Fima vrijednosnice, Croatia osiguranje, Mipcro d.o.o., Duos usluge, Zajednica športskih udruga Varaždin, Galix, City media.