Godišnji izvještaj 2012

Bolje ikad nego nikad – najbolji je početak ovog izvještaja 🙂 U nastavki možete vidjeti kratki rezime onog što smo radili u 2012-oj.
SPORTSKO PENJANJE
U prošloj godini penjalo se svuda, ali definitivo su najveći hit bila friška Istarska penjališta, gdje je i ostvaren najteži uspon: Es ist Vollbracht, Čorkov drugi 8b+. Ukupno, nanizali smo 50ak smjerova u rangu od 7c do 8b+ (na pogled do 7c+).  Opremili smo i popeli nekoliko novih smjerova na Pokojcu, a i sasvim slučajno otkrivena je nova stijena na obroncima Ravne gore (tak je to kad pustiš zagorce pod gasom v šumu:). Trenutno je tamo 7 smjerova od 5a do ~8a, uz još dosta mogućnosti, pogotovo za teške smjerove. Moramo spomenuti i lepoglavčane, koji su u svojem “dvorištu” opremili malo, ali odlično penjalište Čuturaševa peć.
VELIKE STIJENE
Zabilježili smo ukupno 18 smjerova u rangu od 7a do 7c+ (2x 7c na pogled). Naravno, najveći doprinos ponovo je dao Igor Čorko sa 10 smjerova (7a-7c+, 7c NP) koji je prošle godine popeo neke od najpoznatiji alpskih problem (prisjetimo se samo dolomitskog “Fantoma”). Ove godine pridružili su mu se Ivan Vitez sa 7 uspona (7a-7c), i Jurica Levatić sa jednim ali vrijednim smjerom (7c, NP).
BOULDER
Klupski krešped doživio je prvo pravo zlostavljanje na makedonskom granitu gdje smo upisali prvi 7C Fb, te još niz 7B-ova, A-ova itd. Interes za bouldering raste, tako da bi u 2013-oj mogli pojačati statistiku na tom polju 🙂
NATJECANJA
Na natjecateljskom polju prošle godine izrazito su aktivni bili Pero i Jura Levatić, koji su zajedno prisustvovali na 15ak natjecanja. U klupsku vitrinu pospremili smo zlatnu BLOK medalju, u ukupnom poretku za Prvenstvo Hrvatske u disciplini boulder Jura je zauzeo 5., a Pero 7. mjesto. Ali rezultat na koji smo najviše ponosni je svakako novi rekord na BWSC-u: 20min 49s!
Kako iz godine u godinu bilježimo sve više članova, bilo je krajnje vrijeme za dogradnju bouldera – zajedničkim snagama podigli smo novih 5 metara stijene. Zahvaljujemo sponzorima koji su nam pomogli u realizaciji ovog projekta: Grad Varaždin, Varaždinska županija, Knauf Insulation Novi Marof, Autocentar Kos, te Biovit.
Na nedavno održanoj godišnjoj skupštini imali smo prilike vidjeti kuda su se sve kretali članovi kluba, i moramo primijetiti da lista izgleda prilično impresivno za jedan klub veličine Veritkala :):
Obitelj Rodeš istraživala je ljepote grčkog Kalymnosa.
Toni Lovrec letio je s Mont Blanc-a.
U Chamonix-u, Ivek, Alan, Muso i Gal brusili su svoje ledenjačke vještine, a Ivek i Čorko granitne.
Čorko i ekipa uživali su u velikim stijenama egzotičnog Maroka.
Braća Levatić pridružili su se boulder ekspediciji u novi penjački raj u srcu Balkana – makedonski Prilep.
Marjan Lonjak istrčao je vjerojatno najtežu treking utrku u hrvata: 100km Velebita.
Čorko i Ivek više puta su odlazili po dozu adrenalina u italijanske Dolomite.
Osim toga, redovito se išlo na penjališta diljem Hrvatske, u Sloveniji smo već lokalci, a i na dobrom putu da to postanemo u Austriji 🙂
Unatoč svim lijepom stvarima i uspjesima, u 2012-oj pretrpjeli smo jedan golemi gubitak, naš dugogodišnji član, prijatelj i pripadnik gorske službe spašavanja Emil Gluhak smrtno je stradao prilikom uspona na Jof di Montasio u Italiji. Emil je mnoge od nas, kao instruktor na školi, uveo u svijet penjanja. Osim što nas je učio kako se brinuti za sigurnost sebe i partnera u stijeni, Emil je znao kako na svoje školarce prenjeti i još nešto: duh zajedništva kakav među penjačima danas sve rjeđe susrećemo. Još danas se sjećam kada sam ga na školi, s tadašnjih 16 godina, pokušao osloviti sa Vi: “Mali, svi penjači su prijatelji”, odgovorio je, i dodao “Dužan si mi pivu”. Nadam se da ćemo sami u budućnosti znati slijediti put koji je Emil započeo.