Kogel, Virensova smer, IV/III, 160m
Penjali: Petar Babić, Marko Sajko, Matija Šantek
Subota, kasno popodne. Jedan tečajac svježe vraćen iz Meksika, drugi taman s posla, treći (bivši tečajac) čeka u Zagrebu. Uz zadnje zrake sunca proždiru se sendviči na nekoj bengi prije Ljubljane, i lovi se zadnji sumrak do Kamniške Bistrice. 
Tri hahara, inspirirana predavanjima i pričama varaždinskih aseva (i onih mladih i onih u najboljim godinama), ovog su vikenda krenula tražiti vlastitu avanturu. Ohrabreni dobrim plezanjem u Paklenici ovog proljeća, te informirani od varaždinskih hodajućih enciklopedija alpskog penjanja, s prvim mrakom stižemo do Bistrice i odlučujemo se za odkantavanje domova, domara i općenito civilizacije, i krasan bivak u šumi, pokraj kućice od žičare. Logorska vatrica, zvukovi šume i lovačke priče! (btw, ako kome koristi podatak, cesta do tovarne žičnice V Koncu je otvorena i prohodna, uz malo strpljenja za vožnju u prvoj)
Poluprospavana noć i gas pod stenu Kogla! Dva sata kar fajn dostopa, smer pronalazimo bez problema. Ocjena IV/III, 160 metara, klinovi. Kratko opremanje, dogovor oko vodstava i prema gore! Smer je prekrasna – na momente zračna, sasvim dobro poklinana, uređena sidrišta za absajl, na mjestima krušljiva.
Najveći problem je bilo malo gubljenje koje je za posljedicu imalo spajanje trećeg i četvrtog cuga (krušljiva trojka i nešto kao dvojka). Međutim, gornja tri cuga (IV-, IV-, IV) su pravi desert na ovoj smeri: pukotina, ploče, i za kraj jedan mali i lagani previs, taman za osjetiti zrak pod nogama! Zadnji cug na vrh stene smo pomirisali, vidjeli da nema štanda, odpenjali i s prvim kapima kiše krenuli u absajl od 6 cugova. Vrijeme nas je do tad odlično služilo, lagana naoblaka – taman da ne izgorimo na ljetnoj žegi. Za potrebe izvještaja reći ćemo da je absajl prošao bez problema, iako bi jedan lakat i jedna stražnjica mogli tvrditi suprotno Još skoro dva sata sestopa do auta, i kiša počinje točno kao što je slovenska prognoza najavila, u 18 sati. Umorni i veseli sjedamo u vozilo i lagano prema doma.
Kaj smo naučili? Pa, stena u Paklenici je zbilja raj Ali ni Alpe nisu bez vraga! Pogledi su epic, pristup je ludnica, četvorke su bile predivne, klinovima se čovjek zbilja razveseli, frendovi i čokovi su zakon, a važnija od svih ocjena, dužina i ostalih brojki je Avantura – pravi izlet, dobra za*ebancija (naravno, na tuđi račun) i hrpa novih priča za sljedeći session lovačkih! 🙂
