Dogovor za 8 dana Paklenice pao je još u 7 mjesecu za kraj listopada. A kad se nas četvoro nekaj dogovorimo, može biti kiša, munje, gromovi, ali na put se ide. Vrijeme nas je poslužilo, od 8 dana, imali smo 6 dana penjanja. Na kišne dane čitali smo vodič Paklenice (znamo već sve smjerove napamet ?), vježbali smo jogu i kuhali u apartmanu. Jedan dan smo i šetali po kišnom kanjonu i maštali koje smjerove budemo popeli. Da ne duljim, a kaj se popelo? Evo samo par najznačajnijih uspona.
Domagoj Ivanković prolazi Timona 7a u Crljenici, second go. Za smjer kaže: 15m prevjesnog penjanja po savršenim sigama sa detaljem u gornjoj polovici smjera i kratkim pločastim dijelom prije izvlačenja preko zadnjeg trbuha do sidrišta.
Nikola Šafarić prolazi kroz Tiku plus 6c+. Niksa smjer prolazi lako, i ovo nisu njegove granice, tako da očekujemo još puno lepih uspona od njega. Ika sa osmjehom na licu penje svoj prvi 6a, Mascherino.
Za vikend nas posjećuje ostatak ekipe iz kluba, pa se tako sa Denijem odlučujem popesti dugi smjer (Flex & Rex 5a), prvi nakon alpinističke škole, bez instruktura ? Isti dan Aco i David odlaze u Anića kuk:
Već jedno vreme smo se spremali u big wall i plan je generalno bil prepustiti sve Davidu da splanira. I tak smo se opremljeni uputili prema Anića kuku, makar su lokalci spomenuli da bi moglo biti još mokro to sve. Nostalgija je ipak bila kolko-tolko naizgled vredu. Start je krenul klimavo jer se David već počne klizati prije prvog spita, a ja se moram bacati u zaklon radi odrona kamenja smjera do. Ali čim smo jednom ušli u smjer, na dalje milina. Naravno da je tu bilo i frke voditi neke dijelove, našli su se mokri grifovi u detaljima, a bome smo i zadnju dužinu penjali po mrklom mraku. No, sve je to za ljude (čitaj: opake hard core penjače) i popeli se jesmo. Fala D.K.!
P.S. Spust je priča sam za sebe…
I za kraj jedna potresna priča. David i ja odlazimo neplanirano u dugi smjer Water song 6a+. Smjer je prekrasan, super pospitan za dugi smjer, jedino smo fulali najteži dužinu i napravili neku varijantu na levo, koju je David bez problema proletel. Smjer je u vodiču malo krivo prikazan, izgleda kao da 6a+ ide lijevo, ali zapravo ide ravno. Nakon detaljne dužine, celi Veliki Ćuk se zatresel. Ja na štandu, a David u zadnjoj 5c dužini, jedino kaj smo mogli je stisnuti se uz stijenu. Očekuješ da će velike gromade krenuti prema tebi, nije ti jasno kaj se događa, ali nemaš kam. Gledaš ptice kako lete po kanjonu i velike gromade nasuprot nas koje su krenule prema turističkom dijelu. Kad je sve stalo i ponovno utihnulo, nastavljamo dalje penjati smjer, sretni da nam se ništ nije dogodilo. Na vrhu smjera saznajemo da je bio potres magnitude 4.7 sa epicentrom u Paklenici i jurimo dole popiti pivu kod Dinka. Tamo saznajemo da je u Anića kuku padala kamenje i da se dobro treslo svima, ali da nikome nije ništ bilo, sva sreća.