Prošlog tjedna se nekolicina Vertikalovaca zaputila na produženi vikend u Paklenicu. Matek i Karlo rješavaju Sjeverno rebro ( 4b+, 170m ) a Matek i Marko su popeli Brahma ( 5c, 300m ). Cijelu priču i avanturu @by Marko pročitajte u nastavku….
Marko:
" Prošlog tjedna se nekolicina Vertikalovaca zaputila na produženi vikend u Paklenicu. Prognoza super, entuzijazma ne fali, put pod noge i evo nas opet u Pakli. Matek, Karlo i ja ( Marko ) smo stigli u četvrtak podvečer a kasnije su nam se još pridružili Ana, Željka, Alan i Vedran. U petak penjemo sportske smjerove a plan o odlasku u veliku stijenu pada u vodu zbog velike vrućine. Cijeli dan chillamo na nekim laganini smjerovima. Za kraj dana plaža i kupanje za hrabrije pa neizostavna piva kod Dinka. Subota. Prvo malo sportskih smjerova, a zatim odlazak u veliku stijenu.a Matek i Karlo odlaze i rješavaju Sjeverno rebro ( 4b+, 170m ) . Prate ih naveza Alan i Ana ali zbog naglog pljuska ne uspijevaju popeti zadnje dvije dužine pa moraju izaći iz smjera ranije. Ostatak dana je nebo u fazi malo bi, malo nebi pa odlazimo iz kanjona na večeru i „odmor“ za sutra.
Nedjelja, dan D. aMatek i ja smo si zadali da se popnemo Brahma ( 5c, 300m ) a prvo zbog vrućine, a onda kiše prošlih dana ovo nam je zadnja prilika da riješimo zadano. Dolazak pod smjer pamtim po mojoj laganoj tremi, što zbog našeg prvog uspona u Anića kuku, što zbog mojih ne baš dobrih iskustava s kaminima a znam da me upravo to čeka u detalju ;). Ulazak u smjer oko 14h kasnije se pokazao kao ne baš dobra ideja. Priprema pa krećemo u avanturu. Ja vodim prvu dužinu, a Matek me prati. Izmjenjujmo vodstva i polako napredujemo prema tom famoznom kaminu. U meðuvremenu, dolje u klancima Željka Novosel rješava svoj prvi smjer. ( 4 ) . Bravo Željka!! Ostatak ekipe ili penje ili uživa u hladu. Malo više gore Matek i ja dolazimo pred kamin. „Pa i nije tak strašno“. Nakon kratkog bu-nebu uspijevam ga proći a nakon mene ni Matek nije ništa manje uspješan. Nastavljamo napredovati prema vrhu i dva puta gubimo orijentaciju ostajući bez dragocjenog vremena. Na vrh stižemo oko 20h. Čestitamo sami sebi, točno u zalazak sunca radimo par fotki i krećemo okolo prema dolje. Nije prošlo ni 20 min a već je mrkli mrak. Uz samo jednu vondericu teško napredujemo i naravno, uspijevamo se izgubiti. Našli smo se na nekom strmom dijelu u šikari pa nam se iznad glava pale veliki upitnici i pitanje „ Kaj smo sad ? “. No uspijevamo pronaći markacije i puževim korakom se spuštamo u podnožje. Pakiranje i pravac Varaždin.
P.S. Za sve koji skoro planiraju na put u Paklenicu: Prilikom vožnje autoputom kad ugledate veliku tablu na kojoj piše „ LJUBLJANA „ shvatit ćete da je „tu nekaj sumnjivo“ i da bi se bilo dobro okrenuti. A prilikom vožnje po staroj cesti kod Delnica samo lijevo i nema problema. Eto, čisto informacije radi. J Toliko od nas, do druge prilike, Pozdrav ! "