S većim dilemama oko toga da li će biti stijena suha ili mokra, s obzirom na losu prognozu, nekima se ipak isplatio odlazak na penjanje.
Tako je ekipa proslog tjedna uspijela rijesiti neke smjerove :
Na Ljubelju je Vesna riješila Picajzlu (5c+) a Vedran najteži smijer tog malog penjališta – Norac (7a+).
Miro je na Vranjoj peći popeo Nakaza (6c/+) a ja na Pokojcu Patuljci pojma nemaju (7b).
U Mišjoj peći (SLO) je Jurica Levatić popeo Runo (7b+).
U četvrtak su se načuli dogovori oko kampiranja (znate sigurno, to je ono s šatorima:) na Kaliku predviðenog za ovu subotu. I stvarno, jučer su već Maðari razapeli svoje šatore a dok smo se Mucko Vedran i ja sklonili, grijali i ispijali pivo u domu od kiše – Neda,Vesna,Božo i Tomica samouvjereno i sa smješkom na licu koračaju laganim tempom po blatu i mokroj cesti, ne obazirajući se na opasnosti iz šume i sive oblake koji jure preko Kalnika. Totalna idila, totalna. 🙂
Evo sad kad sam potrošil svoje pjesničko nadahnuće, pitam se ja:
Kad ćemo svi zajedno napraviti penjačku feštu na otvorenom, jer je definitivno (odavno) počela sezona šatora, roštilja,kratkih rukava, kukaca, komaraca i sličnih nemani …. 🙂 ???
Pozz !
