Svasta pomalo …

  S većim dilemama oko toga da li će biti stijena suha ili mokra, s obzirom na losu prognozu, nekima se ipak isplatio odlazak na penjanje.

Tako je ekipa proslog tjedna uspijela rijesiti neke smjerove :

    Na Ljubelju je Vesna riješila Picajzlu (5c+) a Vedran najteži smijer tog malog penjališta – Norac (7a+). 
   Miro je na Vranjoj peći popeo Nakaza (6c/+) a ja na Pokojcu Patuljci pojma nemaju (7b).
U Mišjoj peći (SLO) je Jurica Levatić  popeo Runo (7b+).

 U četvrtak su se načuli dogovori oko kampiranja (znate sigurno, to je ono s šatorima:) na Kaliku predviðenog za ovu subotu. I stvarno, jučer su već Maðari razapeli svoje šatore a dok smo se Mucko Vedran i ja sklonili, grijali i ispijali pivo u domu od kiše –  Neda,Vesna,Božo i Tomica  samouvjereno i sa smješkom na licu koračaju laganim tempom po blatu i mokroj cesti, ne obazirajući se na opasnosti iz šume i sive oblake koji jure preko Kalnika. Totalna idila,  totalna. 🙂
Evo sad kad sam potrošil svoje pjesničko nadahnuće, pitam se ja:
         Kad ćemo svi zajedno napraviti penjačku feštu na otvorenom, jer je definitivno (odavno) počela sezona šatora, roštilja,kratkih rukava, kukaca, komaraca i sličnih nemani …. 🙂 ???

Pozz !