Kamniške alpe

Prošlog vikenda, trojica se Varaždinaca u
satavu: Marko Krklec (Pk Vertikal),
Goran Gal (Pk Vertikal) i Srećko Meić,
zaputila u Kamniške alpe, s namjerom da
se popnu na neki od vrhova. Plan im je bio
popesti se jednom od zahtjevnih grapa.
A kako se ekipa provela, napisal nam je
Markec uz nekoliko fotki…
                            

'' Krećemo u subotnje rano jutro. Put nas vodi do slovenskog mjesta Kamnik, gdje se nalaze planine u koje smo se zaputili. Auto ostavljamo na livadi nedaleko planinarskog doma, od kojeg pješice nastavljamo prema alpskim vrhovima. Plan za danas, je popeti se preko 500m visoke Bosove grape, pa po grebenu nastaviti na 2250m visok vrh Brane, i zatim se spustiti na Kamniško sedlo. Zbog manjka snijega, već nas na ulasku iznenaðuje skok preko strme stijene. Srećko vodi, a mi se trudimo ne zaostajati. Nakon 200m borbe sa ledom i snijegom, stvari se dodatno kompliciraju i pred nama se pojavljuje nekoliko metara visoka, gotovo prevjesna stijena. Vrijeme curi, a dan odmiče kraju, i u tom trenutku donosimo jedinu pametnu odluku – vračamo se! Absajlamo, pa stazom nastavljamo prema domu na Kamniškom sedlu. Nakon skoro beskrajnog puta stižemo u dom.
Iduće jutro krećemo u podnožje vrha Planjava, s namjerom popeti se 500m visokom Wisiakovom grapom, i dalje nastaviti do vrha. Ovaj put penjanje je odlično. Tvrdog snijega i leda na toj strani planine ima puno, pa bez problema napredujemo prema vrhu. Izlazimo iz grape, ali i ovaj vrh ostaje nedostižan, jer smo opet kratki sa vremenom. Silazak s ove planine je priča koja je na nas ostavila dojam ''da se zamisliš o svemu'', ali to čuvamo za sebe. Spuštamo se sa sedla, pa kroz šumu nastavljamo do auta, i pravac Varaždin.
Penjanje u smrznutim i snježnim velikim stijenama alpa, je potpuno drugačija priča od penjanja u suhoj stijeni. Nadamo se, da će idući put otisci naših dereza, osim u grapama, ostati i na nekim, ovaj put nedostižnim vrhovima.
Pozdrav do iduće priče! ''