Autor: Aleksandar (Page 6 of 6)

Da se Tridesetogodišnji 8a može popesti s trideset saznali smo ranije ovaj mjesec, a sad nam Igor Čorko pojašnjava da se može popesti i s pedeset!

Tokom ljeta si je Siniša Škalec uzel vremena preklinati i urediti 120 metarni 8a smjer na Kleku. Dobri uvijeti su se pogodili početkom mjeseca te je u pratnji Čorka i prvi slobodno popel liniju. Čorko je tad već spenjal prvu 8a dužinu, no naišel na problem u trećem cugu ocijene 7c/c+. Naime, detalj dužine je izlaz iz potprijema prek ruba na krimp za desnu i mikro-krimp za vrhove dva-tri prsta lijeve ruke. S visokom nogom na sitnoj stopinki, to je pozicija za skok prek trbuha na otvoreni, sloperasti stisak. Čisti bolder problem na polovici višedužinca nikak nije za zezanciju!

Slijedećih nekoliko tjedana su opet slijedile vrućine i teško je izgledalo za pogoditi dobro vrijeme. No ipak, u ponedjeljak 21. 9. 2020. dobivam poziv ujutro: „Prognoza se zmenila. Pokupim te za pol vure.“ Pod ulazom u smjer, spremni i posloženi opremom, čekamo naoblaku da prekrije sunce i gas! Nakon improviziranog zagrijavanja, Čorko pomete prvu 8a dužinu pa i slijedeću i najdemo se ispod detalja! Tri ulaza on, jedan ulaz ja. Tri ulaza on, jedan ja. I napokon uspije uloviti grif, ali noga klizi i pada… Nakon resetiranja, slijedeći ulaz ipak ne izgleda tolko solidno i umor već radi svoje: „Idem još jenput i skupljam opremu ak ne bude išlo.“ Zadnji ulaz, Čorko dolazi do skoka, namješta se, BAM! Brzo, odlučno i sigurno lovi grif, noga na stijeni i ruka već ide dalje u slijedeći gib – to je to! Za to vrijeme se već i smrači pa zadnje dvije dužine od 50 metara penjemo sa svijetlom pred nosom i žurimo izbjeći nevrijeme koje sijeva u pozadini. Ali ništ više nije tolko bitno, smjer je u džepu i uspijevamo stignuti do auta suhi i žedni. Živeli Deda za 14. višedužinac ocijene 8a!

Inače samo dva dana ranije, Čorko je također prvi spenjal opaki previsni smjer Kundalini 8b koji je i nabušil na svom igralištu, Vranjači. Imenom po obliku yoge, smjer je posvećen Ranku Hariju Žnidariću, koji nas je nažalost napustil. Počivao u miru.

P.S. Zihrač je „dokrajčil“ labavi grif na koji se skakalo pa je treća dužina ocijene 7c/c+ sad naizgled teža.

Nakon rješavanja svojih projekti na lokalnim Pokojcu i Vranjoj peći, ekipa se okrenula Kalniku za nove izazove. Dočekali su ih friški zrak i dobri uvjeti pa je tak popadal dobar broj uspona, a i novo dizanje ocijene!

Dinamični duo Mihin i Zlac ne popuštaju s redanjem smjerova i solidno rješavaju Hotline 6c+, dok Ivanković u Rimskom prolazu penje Loru 7a+. Već sami ulaz je teški bolder i treba se fino pofajtati do drugog, trećeg kopčanja. Ali ni tu smjeru nije kraj jer nakon kratkog odmora treba još stisnuti nekoliko „hand jam“-ova u okomitim rupama za izlaz prek trbuha van.

Očito se tu Domač fino i zagrijal jer kasnije rješava i Imbro 7b na Prvom zubu! Smjer doduše nije videl kraj akcije jer Ana Pavić, također Vertikalovka iz Zagreba, prolazi smjer, kak to naglašava: „ženskom betom koju je osmislil Rožman“. Cijelu situaciju dodatno pojačava Perica koji na Drugom zubu penje Amamumubabe 7b iz trećeg ulaza.

No dan zaokružuje Ivica Labaš dobrim fajtom u Cybersex-u, čime si i diže najtežu ocijenu na 7b+! Ovim vjetrom u leđa i usponom Zelene doline 7a na Vranjoj peći dobiva fini zamah. Vraća se na Pokojec u okršaj sa već sad dugotrajnim projektom Mali princ 7a+ te napokon ukopčava i taj štand. Čestitke asu!

Eto, wow, dobri fajtovi 😀 Sam grizite dalje i živeli!

Vijest nikome nije da se na Pokojcu teško napadaju klasici Mali strop i La Bamba, a isto tako je veliku popularnost dobila i jedna rijetko penjana linija, Pepica. Nakon vrućeg ljeta i žestoke borbe, svježa pivica je napokon zaslužena jer ekipa opet izvlači cape iz rukava i svak svoj štand ukopčava!

Domagoj Ivanković je već jedno vrijeme izgledal jak u Pepici – jedan fini bolderski 7b+ sa solidno sitnim grifovima, rupom za dva prsta, jedva-jedvice potprijemom i brutalnim krimpom na izlazu iz stropa. Šećer smjera, doduše, je grif (haha „grif“) koji nema drugog opisa osim plitka udubina za pol jagodice dva prsta s kojeg se namještaju noge i ispaljuje na tramvajac. Tu je Domaču malo falelo frkanje noge na bok i koncentracije v detalju, ali nakon cijelog ljeta pametniji popusta i ukopčava se štand! Čestitke asu 😀

La Bamba 7a+ je smjer poznat po skoku – lagani previs, velka rupa, krimp i „LA BAMBA!“ na tramvajac. Uz atraktivni dodatak „noge u zrak“ Vanja Ilisić uspjeva zadržati rub, popravlja ruke, vraća noge na stijenu i izvlači se prek trbuha u pobjedu! Tu i tam se najde koji viši muž da se fino izduži u detalju pa tak i Mario Mihin bez frke i panike prelazi kombinaciju i piše svoj prvi 7a+!

I to sve nedugo nakon uspona malog stropa, službeno Sedmo nebo 7a. Fini previs, oble šalice, krimp za krimpom i gađanje rupe prek stropa je također pofajtal i Zlatko Bednjanić koji si ovim usponom smjera piše već drugi 7a!

Da osim Pokojca postoje i druge stijene, otkrila je Lea Novak koja se neda dole s Vranje peći. Nakon rješavanja 6b duga, pikira se na Zelenu dolinu 7a. Smjer koji je nedavno videl i ozljedu Mihina, ipak ne straši nikog jer se čovjek u međuvremenu vrnul i popel. Pa tak i Lea nastavlja dobri momentum i fajta se u bolderskom izlazu s potprijema u izduženu rupu za tri prsta, slaže noge, križa s lijevom u bolju rupu (ovu betu si pamtim…) i „BAM!“ na oštru šalicu. Tu još treba izdržljivosti i desna peta prek ruba da bi se ukopčal štand u lijevo, ali ženska se neda i popne smjer! Naravno, već je razrađena beta za slijedeći smjer…

Čestitke ekipa 😀 Živeli!

Siniša Škalec, Vertikalovac z Zagreba, je nedavno okrenul tridesetu pa je i prikladno da je prvi slobodno popel smjer Tridesetogodišnji, 120 metarni 8a na Kleku. Popričali smo kak je krenul u penjanje dugih smjerova i kak je to izgledalo u srijedu, 2. 9. 2020., u pratnji iskusnog zihrača Dede.

Koji prvi dugi smjer si popel i kad je to bilo?

Ne sjećam se baš prvog, ali prvi ozbiljniji smjer je bio Mosoraški u Anića kuku 2005.g (ja sam tad imao 14 godina). Penjao sam s tatom i tad smo kroz smjer nosili planinarske cipele u ruksaku, a uspon je trajao od jutra do mraka 🙂

S tatom si znači i krenuo penjati?

Još odmalena smo sestra i ja planinarili s roditeljima pa je to sve tak nekak i krenulo. Tata je 2002.g završio sportsko penjačku školu, a godinu dana nakon njega i ja. Prvih par godina sam penjao s njim, nakon toga sam u srednjoj školi imao druge interese i otprilike od 2014.g. penjem malo ozbiljnije.

Kaj ti je najinteresantnije kod dugih smjerova ili zanimljivije u usporedbi sa sportakima?

Dugi smjerovi su kompleksniji, a samim time i zanimljiviji. Natjeraju te da se potrudiš više nego što bi nekad htio. Pred kraj smjera si uglavnom umoran, žedan, hvataju te grčevi, ali moraš dalje ako hoćeš popeti smjer. A svakako je zanimljivije kad netko obavlja nuždu metar od tebe 🙂

Di ti je najlijepše bilo penjat duge smjerove do sad? Koja ti je najteža ocjena?

Anića kuk, Dolomiti, Korzika, Amerika…

Najteži smjer koji sam popeo u velikoj stijeni je Agricantus – 8a u Anića kuku i evo sad Tridesetogodišnji.

Kolko si toga popel u Anića kuku?

Dosta toga… Bio sam na dobrom putu da popnem sve, ali onda se Krajnc popeo Spomin i malo mi pomrsio planove 🙂 Ostalo mi je još 5-6 smjerova i par klasičnih.

Kak si čul za Tridesetogodišnji?

Tu i tamo me uhvati neka želja da odem na Klek i probam slobodno popeti neku staru tehniku. Ove godine sam otišao pogledati Tridesetogodišnji i izgledalo je obečavajuće. Prvi put smo prošli samo kroz donju dužinu, a par dana kasnije sam se vratio solo da preklinam i uredim smjer. Nakon toga mi je trebalo još šest odlazaka na Klek da dešifriram i slobodno popnem smjer.

Preklinal si smjer. Zakaj si odlučil zamjeniti klinove, a ne prespitati smjer?

Jer nije bilo potrebe za spitanjem, prva dužina ima vjerojatno 25 međuosiguranja u svojih 28-30m. Smjer je tako popet prije 40 godina i takav treba i ostati. Mislim da spitovima nije mjesto na Kleku, dovoljno ih je već u Paklenici… A kod uređenja takvih smjerova mislim da je nabolje pravilo klin za klin, spit za spit (ako uopće ima potrebe za spitovima).

Koja je razlika u penjanju na klinove u usporedbi sa spitovima? Jeste koristili još koja međuosiguranja?

Nikakva, osim šta ti klin ponekad ostane u ruci 🙂 Uglavnom su te stare tehnike napucane s klinovima i lakše je proći kroz njih nego neki naspitani smjer s većim razmacima (posebno zanimljiv je recimo 7c/c+ u Bubamari u Anića kuku). Nakon što prođeš par puta kroz smjer i znaš gdje je što onda više ne misliš ni na razmake ni stare klinove, bitno ti je samo da ga popneš. U smjeru su potrebni čokovi i friendovi.

Kakvi su vam bili uvjeti sad?

Na dan uspona je temperatura pala za 10-15 stupnjeva i vrijeme je napokon bilo idealno. Prijašnji pokušaji su bili po vrućini i tad se sve činilo teže. Do tad nisam ni prvu ni treću dužinu popeo slobodno…

Nekaj se snimalo. Kad se more očekivati filmić?

Sljedeći ponedjeljak taman između Ondre i Mellow-a 🙂 Ne znam točno, ali nadam se uskoro.

Koji je sljedeći projekt?

Sljedeći projekti su u Paklenici, prvo Zenit pa onda nešto teže.

Eto, čestitke i svaka čast na usponu Škalec! Sretno u Anića kuku i javi ak treba zamijeniti zihrača 😉 Živeli!

Svi znaju za Igora Čorka, našega Dedu, i da fest penje. Ali kak, di, kolko? Da je u svojoj posebnoj klasi dokazuje još jednom s usponom Ledena doba 8b+ na dobro poznatoj slovenskoj Čreti.

Putem je sve izgledalo da se nit ne budemo ništ penjali. Kiša na cesti, mokra zemlja i žbunje na pristupu. Ali… Bitan sektor je kolko-tolko suh, a bome i smjer! Već poznato za Vertikalovce, uvjeti nisu bili idealni, ali posluže. Deda u drugom ulazu lovi mikro-krimp u detalju nakon cijele 8a dužine, izvlaći se iz previsa i smireno odrađuje još detalj pred štandom. Svaka čast za prvi 8b+ ove godine!

Deda inače okreće 50. rođendan za par tjedana kaj još više naglašava kolko su ovakva forma i razina impresivne! A postoji još tu dobar broj posloženih projekata oko te ocijene koje stigne poloviti i dopisati na već svemirsku listu od 8c, desetak 8b+ i tridesetak 8b smjerova između “ostalog”…

Živeli Deda!

Nije trebalo dugo od prošle liste uspona da se ekipa opet primi posla na lokalnom Pokojcu!

“Ak more ovaj, onda pak sigurno morem i ja!” je otprilike bil Lein stav koja penje svoj prvi 7a: Sedmo nebo, ilti ga Mali strop! A čujemo iz dobrih izvora da ima “cape” i za još pa se tak pikira ubaciti u jednu od pokojskih all-time-classic linija koja ide “do vrha”. Svoja pogađanja o kojem smjeru je riječ ubacite u komentar!

Naša Nana je također pomela isti smjer! Bez kompliciranja i dodatnih ukopčavanja, stavlja se noga prek ruba, izlaz i fešta! I to na dan kad uvjeti nisu bili skroz posloženi po mjeri čovjeka.

Ali je očito motivacija bila jača od svega, jer Tihomir hvata “šalicu” La Bambe i tak piše svoj prvi 7a+! Ne znamo dal je tu uopće bilo kakvog skoka ili samo jedan casual dulji gib, ali je pohvala svakak dobro zaslužena!

Da dan nije gotov sve dok se ne pale tike pojašnjava Luka Kaličanin s fajtom u Maskirnom keksu i napokon ukopčava štand svog prvog 7c! Tu se je i našel iskusni as Pero Levatić koji također odrađuje ponavljanje istog smjera s naznakom da se vraća u fight, kaj nas lepo veseli!

Između ostalog, Goran (AKA Lasta) je čak i prestal penjat na 2 tjedna, pa onda kupil neke penjačice i reko “Da isprobamo dal to opće kaj drži…” Bome držalo i je, jer nakon duge borbe ukopčava komplet na izlazu iz detalja 7a+ Heretika, ilti ga Velki strop. Tu se je i dobro iskričal u slavlju i onda tek sjetil da ima još par kompleta do štanda. Naravno, novi projekt je već otvoren.

P.S. Ekipa, postoje i druga penjališta… Ostavite nekaj i za druge.

Report by brACEK